Nakon svete mise koju je predvodio fra Petar Ljubičić, župni vikar u Vitini, večeras je u prepunoj dvorani ispod Franjevačkoga muzeja održana promocija filma “Bijeli put”, autora i scenariste Zdenka Jurilja. Film govori o humanitarnom konvoju „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ koji je organiziran u prosincu 1993. u Hrvatskoj, s ciljem dopreme hrane i lijekova u improviziranu ratnu bolnicu u Novoj Biloj koja je bila na izdisaju, a cijeloj Lašvanskoj dolini je prijetila glad. Kraj je bio u potpunom okruženju bošnjačkih postrojbi Armije BiH, a bolnica, koja se nalazila u crkvi, bila je pretrpana ranjenicima koji su počeli umirati zbog nedostatka osnovnih lijekova i medicinske opreme.
Na samome početku okupljene je u svoje osobno i u ime organizacijskoga odbora proslave Dana sv. Nikole Tavelića pozdravio gvardijan fra Sretan Ćurčić a potom je Josip Stanić, član tomislavgradske Frame pročitao tekst koji je prigodno pripremio redatelj i autor filma Zdenko Jurilj, koji je i sam nazočio verašnjoj promociji:
Nakon primjere u Novoj Biloj, Zagrebu, Mostaru, Osijeku i prošli vikend u Busovači… film “Bijeli put” sa više od 2500 gledatelja već je sad postao najgledaniji film u regiji. Reakcije publike su odlične, a tema ovog dokumentaraca u trajanju od 80 minuta koja tematizira okolnosti u kojima je organiziran humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ u prosincu 1993. u Hrvatskoj, s ciljem dopreme hrane i lijekova u improviziranu ratnu bolnicu u Novoj Biloj, bila je zanimljiva gledateljima koji prvi put u životu znaju za cijelu akciju. Humanitarni konvoj “ Bijeli put” na svom putu iz Zagreba, preko Rijeke, Zadra, Splita… zaustavio se baš ovdje u Tomislavgradu. Upravo u su ovi samostanski prostori, bili domaćini brojnim sudionicima ovog konvoja. Iz ovog samostana pokojni fra Ferdo Vlašić, tražio je od tadašnjeg ratnog predsjednika Predsjedništva BiH, Alije Izetbegovića s kojim je u vrijeme komunizma služio zatvorsku kaznu u Foči, da se konovoj propusti preko položaja Armije Bosne i Hercegovine, poručivši bivšem zatvorskom prijatelju Aliji, kako će i on biti u tom konvoju. Iz ovog samostana u Tomislavgradu još je jedan franjevac otišao na Bijeli put pokojni fra Jakov Bubalo, ujedno i prvi autor knjige o ovom humanitarnom podvigu. Iz ovog samostana posljednji telefonski poziv svojoj supruzi Meri u Zagrebu, uputio je Ante Vlaić, vozač kamiona i čovjek koji na ovom humanitarnom putu za spas drugih dao svoj život. … U ovom samostanu tadašnji gvardijan fra Gabrijel Mioč, pružit će domaćinsko gostoprimstvo svim sudionicima konvoja, zajedno s ostalom braćom franjevcima i časnim sestrama. Odavde su na neizvjestan i opasan put preko ratnih linija krenuli duvanjski vozači: Jure Musić, Petar Perković, pok. Marko Radoš, Mladen Zrno, Jozo Sliško, Emir Jerlagić, ostavljajući iza sebe svoju žene djecu, kako bi u Lašvanskoj dolini spasili neku druge žene, djecu, njihove supruge, očeve, braću…
Večerašnjoj promociji je nazočilo i nekoliko izravnih sudionika iz Tomislavgrada, ovoga velikog humanitarnoga projekta: dr. Ivan Bagarić, vozači Jure Musić, Emir Jerlagić, Mladen Zrno, i novinarka Anđa Ćosić.
Film traje osamdeset minuta, sačinjen je od autentičnih snimki i svjedočenja ljudi iz toga vremena.
