ENTITET BEZ IDENTITETA

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

       U nedavnom trodnevnom boravku u rodnom mistu obavio sam nekoliko ugodnih razgovora, od kojih me  se posebno dojmio s mojim preteljom Jozom, pa ću ga prinit, dobrim dilom, i vama poštovani moji štioci.

   Ovako je razgovor počeo:

   – Bariša, nestrpljivo sam čeko kad ću te vidit da s tobom malo popričam o ovim našim prošlim i sadašnjim jadima u Herceg Bosni. Ti znaš da ja nisam imo puno vrimena za čitanje dok sam radio po švapskim bauštelama; a otkad sam od prije par godina u mirovini, stalno mi je, čim sam malo slobodan, knjiga u ruci. Pošteno ću ti priznat da mi je puno toga iz naše povisti nepoznato i nejasno, a pomalo me je stra i novog rata na ovoj našoj didovini u užem i širem smislu. Reci ti meni šta govore gori u Zagrebu o tome oće li ova ruska agresija na Ukrajinu izazvat rat između nas troji ovde u Bosni i Ercegovini?

   – Na taj tvoj upit, pretelju, točan odgovor more dat samo dragi nam Bog. Moja bi pokojna baba Iva znala reć: Što ovca ležeć vidi, to daleko nije. Molit nam je Boga svemogućega da se novi rat ne dogodi, da prestane ruska agresija na Ukrajinu i da mir, što prije, umisto nemira i rata, zavlada cilim svitom. No, i bez ruski raketa, dejtonska BiH je bila prije, a i sada je, bure baruta zbog toga što nam je, kako je jedan od gubernatora nad BiH reko, u Dejtonu skrojena luđačka košulja.

   – Jesu li naše političke vođe, Bariša, imalo kumovale toj luđačkoj košulji?

   – Nažalost, jesu. Veliki naš nacionalni vođa, Franjo Tuđman, je neovlašteno od rvackog naroda u BiH, u Dejtonu potpiso da je pola BiH srpska a druga polovica rvacka i janjičarska. Tada smo mi Rvati postali entitet bez identiteta, kako sam davno piso, premda smo, kad se sve zbroji, u Rvackom obrambenom ratu izvojevali glavne pobjede i nad rišćanima i nad janjičarima (Kupres, Livno, Jajce, Mrkonjić, Vrdi…). Pročito sam nedavno prekrasnu knjigu o muslemanskom pokušaju vojnog prodora niz Neretvu do Neuma, koju je priredio rabri rvacki ratnik, Marinko Sosa, pod nazivom Neretva – 93 i obrana Vrda. Kad će neko, recimo general Glasnović, napisat knjigu o ratnim uspjesima, a i neuspjesima, Duvanjske brigade kralj Tomislav, čije su ratne zasluge bile značajne ne samo u obrani Kupresa, Uskoplja, Rame, Duvna…,  nego i u velikoj i slavnoj Oluji. Možda bi naš uspjeh u Rvackom obrambenog ratu bio još veći da je Tuđman Franjo bolje poznavo prošlost Rvata u BiH. Svom pokojnom prijatelju, Dubravku Horvatiću, koji mi je se hvalio da je jedanput Tuđmana proveo kroz BiH, sam znao reći: da si  ga barem još jednom tim svojim stazama proveo, Rvacka bi bila u pasu šira, pa nam dejtonski potpis ne bi sličio potpisu njemačkog cara, prid papom, u talijanskom gradiću Canosa. Ovih dana je u jugoslavenskom Novom listu čak i propali političar, svojevremeno Tuđmanova sjena, Pašalić, o Tuđmanovu potpisu u Dejtonu reko: Takvu odluku sam smatro, a i danas smatram, njegovom jedinom pogreškom. E da je jedina! Zar nije pogreška nagovoriti rvacki narod u BiH da 01. 03. 1992. iziđu na referendum za BiH; 06. 03. 1992. BiH je proglasila neovisnost, iako Srbi nisu glasali za to, a Tuđmanova Republika je već 07. 03. 1992. priznala tu neovisnost, odnosno da rvacke zemlje Ercegovina i Bosna nisu sastavni dio države Rvacke. A kako bi obnovio ovu svoju tzv. avnojevsku Rvacku da mu nije bilo nacionalnog naboja Rvata iz Erceg Bosne? Tuđman, njegova Vlada i Rvacki državni sabor su to formalno odricanje od Ercegovine i Bosne obavili za samo tjedan dana. Tu veliku grešku su pokušali ispraviti osnivanjem zajednice pa republike Erceg Bosne na dan pada Vukovara pod srpsku okupaciju, između ostalog i zbog straha da će četnici doći i do Zagreba. Kasnije se je Tuđman, nažalost, odreko i Republike Erceg Bosne zbog čega i danas imamo veliki problema s janjičarima. Međutim, kruna svih njegovih loših poteza je potpis u Dejtonu. Kad čuješ od mulina Granića kako je se sve to u Dejtonu odvijalo, smuči ti se. Tuđman je s nama (64% poginulih u HV-u je iz BiH) obnovio Rvacku, ali joj je rodno misto, Duvno, ostavio izvan nje. Mi Duvnjaci i Imoćani, kao da se svaki put kad je rat natječemo ko će dat više mrtvi za Rvacku, a danas nismo zadovoljni s ovakvom rvackom državom ni mi ni oni.

   – Je li moralo bit sve baš tako, pretelju Bariša?

   – Napiso sam još 1991. u uvodniku Tomislava: Manje od Banovine, ravno je izdaji. Tzv. turska Rvacka je mogla i morala bit u sastavu države Rvacke. Granicu od Jajca, priko Mrkonjića, Ključa, Sanskog mosta, Prijedora, do Bosanske Dubice je i merička politika dopuštala, kako je jedanput u svom tekstu za Rvacki tjednik napiso naš bivši vojni obavještajac Buljan. A poznato je da su vlahosrbi uoči Oluje bili ispraznili u svakom smislu Banju Luku, tako da je granica mogla bit od Jajca, priko Banje Luke do Bosanske Gradiške –  do Vrbasa  – kad se uzmu u obzir sve povjesne i stvarne činjenice. Ta bi granica bila najrealnija i najpravednija ne samo za Rvate nego i za ostale od Rvata i Vlaha nastale narode. Ovakva BiH s polukružnom vlahosrpskom Krvavicom, uvjeren sam, neće moći opstati, premda su je osnovale svicke sile i silnici. Njih ne zanima to što je nastala na zločinu; Krvavica njima služi za čuvanje nalazišta veliki količina nafte, a i vode. Godinama su to područje istraživali Merikanci i Englezi, a cila BiH je, izgleda, i sada podiljena na tri interesne zone: Meričku, Englesku i Vrancusku; u okviru te diobe napravljena je i tzv. entitetska dioba.

   – Priporučaš li ti onda, Bariša, da najesen opet izađemo na izbore, na kojima ćemo, kako sad stvari stoje, bit još više poniženi i pobjeđeni?

   – Ni slučajno, ako se ne promine izborni zakon, pretelju Jozo, jer Čovićeve, Plenkovićeve i Milanovićeve priče nisu nimalo urodile plodom. Ako tzv. visokog predstavnika ne slušaju ni rišćani, ni janjičari, zašto bi ga slušali samo mi. Očekujem da Rvacki narodni sabor smisli nešto što neće propast kao Republika Erceg Bosna ili Rvacka samouprava. Pomozi im Bože!

   – Kako bi ti onda, Bariša, organiziro vlast u Bosni i Ercegovini?

   – Jednostavno, pretelju; bez entiteta, a da na državnoj razini sva tri naroda budu zastupljena paritetno, a na županijskoj i općinskoj proporcionalno, u skladu s popisom stanovništva iz 1991. godine. Uvjeren sam da bi narodi takvu organizaciju vlasti prihvatili, ali neće njihove vođe jer ovakvo kaotično stanje više odgovara njihovim ekonomskim interesima. Nažalost, moderatori strategije kaosa u BiH još uvik ne žele minjat nabolje svakodnevicu izmučenih i svickom politikom izvaranih građana jadne, nazor države, Bosne i Ercegovine.

   – Bariša, nisi me nimalo razveselio. Nema nam druge, nego se, kako si na početku reko, molit dragom Bogu da nas spasi od svakog zla izvan nas, kao i od zla iz nas samih.

   – Tako je, spasi nas dobri Bože, oba te molimo.

Zagreb, 20. svibnja 2022.                                            B a r i š a  

Odgovori