Danas na duvanjskom području Klarići žive u Mrkodolu (83 obitelji), Bukovici (14 obitelji), u Tomislavgradu (1 obitelj, 4 člana) i u Podgaju (1,1).
Prezime je nastalo od ženskog imena Klara. “Ime Klara je latinskog podrijetla i znači “slavna”, “obasjana”. Latinski c1arus “sjajan”, “jasan”, “slavan”. Širenju imena pripomoglo je štovanje svetice Klare Asiške (1194 – 1255). U južnu Hrvatsku došlo je talijanskim utjecajem: Chiara (usp. tal. osobno ime Carina).”
Klarići su starinom iz Imotske krajine, gdje su zabilježeni i najstariji spomeni o njima, kao primjerice onaj iz 1686. godine, kad se u vrijeme Bečkog rata u zbjegu stanovnika Vinjana, koji će se zaustaviti na području Brela, nalazi i 19-člana obitelj Mije Klarića.
Pri diobi zemlje 1725. godine Klarići se javljaju na dva mjesta u Imotskoj krajini: 10-članoj obitelji Mate Klarića u Cisti Velikoj pripalo je 8 kanapa, 6-članoj obitelji Marka Klarića dodijeljeno je 5 kanapa, a lvan koji je imao 5-članova domaćinstva dobio je 20 kanapa; u Prološcu, u zaselku Dračar, zemlja je dodijeljena i dvjema obiteljima Klarića: Matinoj sa 6 članova pripalo je 11 kanapa, Nikolinoj s 5 duša dodijeljeno je 9 kanapa. Ova se dvojica domaćina spominju i u Stanju duša župe Proložac 1744. godine. Klarići će iz Prološca s vremenom za prezime uzeti naziv zaselka u kojem su stanovali – Dračar.
Ni 18. stoljeće u Cetinskoj krajini nije bez Klarića. Godine 1709. U popisu obitelji banderije harambaše Grgura Sliškovića u Ugljanima, selu na granici Cetinske i Imotske krajine, upisana je i obitelj s prezimenom Klarić. U Turjacima 1789. godine ostao je pisani trag o udaj i kćeri Mate Liščevića pokojnog Ivana za Petra Klarića rečenog Kukuz.
U vrijeme popisa biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine Klarića nema na duvanjskom, livanjskom, kupreškom i ramskom području.
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović zabilježio u Bukovoj Gori 16-članu obitelj Joze Klarića (Josephus Clarich). Vjerojatno doseljena ili se vratila s mletačkog teritorija, iz Cetinske krajine.
Međutim, bukovički Klarići nisu u krvnom srodstvu s ostalim prezimenjacima, jer su nastali od starog roda Mijatovića, zabilježeni su već 1741/42. godine (7-člana obitelj Petra Mijatovića u Bukovici) i 1768. godine ( u Bukovici 5-člano domaćinstvo Jakova Mijatovića i u Mandinu Selu 7-člano kućanstvo Petra Mijatovića). Prezime se Klarić prvi put u maticama stare župe Seonice javlja 5. veljače 1834. godine, kad je upisana ženidba Joze sina Mate Klarića iz Bukovice i majke Matije rođene Krajina iz Roškog Polja s Ružom kćeri Ante Anića iz Bukovice i majke Dome rođene Letica iz Brišnika. Dvije godine ranije (1832.) Mate Klarić i Matija Krajina žene sina Ivana, ali je pri tome uz očevo ime upisano prezime Mijatović, a isto se događa 1836. kada taj bračni par ženi sina Juru; dakle ponovo umjesto Klarić upisuje prezime Mijatović.
Potvrdu ove tvrdnje nalazimo i u matici umrlih stare župe Seonice 15. ožujka 1851. godine, kad je upisana smrt 75-godišnje Matije Mijatović- Klarić, a prezimenska kombinacija Klarić-Mijatović zabilježena je 22. kolovoza 1869. godine, kad je upisana smrt 6-godišnje Jele kćeri Marka Klarića -Mijatovića. Mijatovića danas više nema u Bukovici, ali zato ima Klarića.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.