Danas na duvanjskom području Dukići žive u Donjem Brišniku i na Kolu (2 obitelji, 7 članova).
Što se pak tiče lingvističkog nastanka prezimena Dukić, postoji više tumačenja: nastalo je od latinske imenice dux, ducis, što je kod starih Hrvata uz vođu označavalo i kneza; od narodnog naziva za poglavara Mletačke Republike dužda-duka; od hipokoristika Duka vlastitog imena Dušan, koje je na dalmatinskom području relativno često i u Hrvata.
U Hrvatskoj su Dukići najbrojniji u Košutama pokraj Sinja (1-6 obitelji, 117 članova), u Zatonu pokraj Šibenika (8, 42), a zabilježeni su u Sinju, Smilčiću pokraj Benkovca, u Suhovarama pokraj Zadra i Supetru na Braču.
Prvi je spomen o Dukićima onaj iz 1709. godine, kad su u Košutama pokraj Sinja zabilježene obitelji i Dukić i Duka kao članice banderije harambaše Grge Odrljina. O Dukićima su ostala i dva spomena iz godine 1793: Andrije Dukić je treći prokurator crkve Svetog Mihovila iz Trilja i istoimene bratovštine iz istog mjesta’; 11. lipnja 1793. godine Pavu Dukića odredio je harambaša iz Garduna pokraj Sinja Andrija Žuljević da bude, uz Blaža Tripala zvanog Apica, sudac u sporu oko razgraničenja područja banderija harambaša Ivana Akrapa iz Biska i Nikole Šipića iz Vedrina.
Međutim, duvanjski Dukići nisu u krvnom srodstvu s prezimenjacima iz Cetinske krajine, jer su nastali od starog brišničkog roda Ćurčića. Godine 1897. u maticama krštenih župe Bukovica upisano je da je kum na krštenju Rafe sina Tome Madunića iz Cebare i majke Marije rođene Andrić iz Mrkodola Marko Čurčić-Dukić iz Donjeg Brišnika. Godine 1989. isti Marko Dukić, bez onoga Ćurčić, upisan je kao kum Joze sina Mate Ćosića iz Cebare i majke Marije Batarilo-Antosović. Te godine kao majka krštene Ruže Ćosić Marijanove iz Cebare pojavljuje se Lucija rođena Dukić.
Dakle, prije stotinjak godina duvanjski Dukići su nastali od starog roda Ćurčića.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac/ Matej Jurič Maxo