Danas na duvanjskom području Čule zive u Bukovoj Gori (25 obitelji, 85 članova) i u Tomislavgradu (4, 14).
Prezime je nastalo od imenica čulo, čule, čulin, što znači čovjek malenih ušiju, a ovo je značenje potvrđeno u duvanjskom kraju, ali i u ostalim stočarskim područjima, i imenicom čula, što znači ovca malih ili odrezanih ušiju.
Iako u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/42. godine u Bukovoj Gori (tada u sastavu Grabovice) nalazimo i 6-članu obitelj Jure Čulića (Georgius Chulich), te u Vinici 4-članu obitelj Mije Čulića, starina je ovog roda Krivodol pokraj Mostara. Odatle su, utvrdio je Nikola Mandić, oko 1730. godine, odselili u Bukovu Goru, između Livna i Tomislavgrada, dok su drugi otišli i nastanili se u selu Vukova kod Teslića u Bosni.”
U Krivodolu je biskup Dragićević zabilježio 3 obitelji Čulića. I 1768. godine su 3 obitelji Čulića u tom mjestu, a dvije u neposrednoj mu blizini, u Dobrom Selu, ali s modificiranim prezimenom Čulina.
U Bukovoj Gori i 1768. godine živi jedna obitelj s prezimenom Čulić, Ivanova s 5 članova, a u Rujane pokraj Livna doselila je 4-člana obitelj Joze Čulića.
Inače, u Krivodolu se sve do 1739. godine rabi prezime Čulić, a tada “je u matici krštenih prvi put upisano skraćeno prezime Čulo koje je postupno prevladalo.” Doduše, nekadašnji duvanjski Čulići opredjeljuju se za oblik Čulo, ali tek nakon godine 1836. Naime, te godine (8. siječnja 1836.) u maticama umrlih stare župe Grabovice upisana je smrt Ive kćeri Ivana Šarića a supruge Marka Čulića, koja je svoj ovozemaljski život okončala u 90. godini.
Pripadnika ovog roda s prezimenom Čulić susrećemo u Imotskoj krajini: 1725. godine 9-člana obitelj Joze Čulića dobiva od mletačkih vlasti 12 kanapa zemlje, a pet godina kasnije (1730) također u Biorinama 12 kanapa zemlje dodijeljeno je 8-članoj obitelji Mate Čulića, koji “ističe da je Poljičanin”.
U drugoj polovici 18. stoljeća prezime Čulić se često susreće i u Cetinskoj krajini: 25. svibnja 1757. Ante Čulić iz Sinja je jedan od sudionika u sporu oko gradskog bunara između građana i fratara; 22. svibnja 1753. godine obitelji Dalbello i Čulić dobivaju dio od 88 kanapa zemIje Ante Markovića Mijinog. “Drugi dio Markovića baštine (72 kanapa) zatražio je Jure Čulić 13. srpnja 1753. godine, i dobio 50 kanapa kao miraz pokrštene Kate Bunčić, njegove žene. Ostale zemlje, prema svjedočanstvu župnika Turjaka, zadržala je jedna od Markovića kćeri koja je “bila udata za Antu Čulića, moliteljeva brata; 1785. godine Matija Čulić pok. Stipana iz Splita unajmljuje prostor za dućan od Sinjanina Ivana Djakovića pokojnog Frane; iz sinjske obitelji Čulića je i svjetovni svećenik don Toma Čulić, koji se spominje 1789. godine.’
Čule iz Bukove Gore u maticama krštenih stare župe Grabovice javljaju se 6. svibnja 1830. godine, kad je upisano rođenje Luce Čulić kćeri Ivana i Jele rođene Udovičić iz Rašeljaka.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.