DUVANJSKA PREZIMENA: Ćubela

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Na mail nam je stigao tekst dr. don Ivana Ćubelića u kojemu nas je obavijestio da je ovoga ljeta izdao opširnu knjigu, studiju o Ćubelićima, koja pokazuje da je to sve bila jedna korijenska obitelj: Ćubelići, Čubele i sl. Tekst objavljujemo u nastavku a i don Ivanu zahvaljujemo.

Danas na duvanjskom području Ćubele žive u Tomislavgradu (1 obitelj, 3 člana).

S jezičnog stajališta, kod ovako starih prezimena, nije uvijek lako jednoznačno odgovoriti na pitanje njihova korijena jer se razmjerno rijetko spominju. Ipak, najvjero­jatni­jim  se čini izvođenje od inačica kršćanskog imena Čubrijan ‘Ciprijan’. Na to posebno upućuje hipokoristični nastavak -ela, koji je oso­bi­to plodan uz osobna imena. Ime je Čubrijan potvrđeno još koncem XV. stoljeća u okolici Mostara, a kasnije su potvrđene i inačice Čubran, Čubro, Čubrijan, Čubo itd. U Mostaru se 1742. u popisu biskupa Pave Dragičevića zatekao Stipan Ćubo, čija je obitelj imala pet članova.

Miješanje Č i Ć događa se stoga što prezime nije pro­zirno, pa se pučki tumači na više načina. K tome, Ćubelići/Čubele korijenski su povezani s plemićkom livanjskom kućom Čubranići (Čubretići), a vjerojatno su i njihov nastavak u krvnom srodstvu.

Ćubeliće najprije spominje turski Tapu defter iz 1701. godine, a tada se u Biorinama nalaze dvije kuće: Jure Ćubelić i Tadija Karadža (nadimak prezimena Ćubelić). Opširniji pisani spomen o ovome rodu jest onaj iz 1725. godine, kada se u Dobranje Imotske krajine doselila obitelj serdara Jure Ćubelića (33 člana) koji je bio rođen 1654. godine u hercegovačkim vrletima Grabove Drage.

Preostale obitelji u Biorinama od 1780. god. više ne koriste prezime Ćubelić, nego se počinju prezivati prijašnjim nadimcima. Tako, od Grgura Ćubelića pokojnog Abrama u Biorinama nastali su današnji Abramovići; od Marka Ćubelića rečenog Samardžić nastali su današnji biorinski Samardžići, a od Grgura Ćubelića rečenog Karadžić nastale su današnje Karadže u Biorinama.

Neke obitelji doseljenih Ćubelića ponovno se vraćaju na stara imanja u Hercegovini, gdje se uglavnom prezivaju Ćubele. Nedugo zatim započinje daljnje raseljenje Ćubelića, pa ih najviše nalazimo oko Livna, Uskoplja, Bugojna i Bihaća.

1741/42. godine 3 su obitelji u buškoblatskom i livanjskom području: u Grabovici 8-člana obitelj Ivana Ćubelića; zatim u Zastinju pokraj Livna 8- člana obitelj Mate Ćubelića; u dva spojena livanjska sela Žabljak-Guberu l0-člano domaćinstvo Ante Ćubelića.

Što se pak tiče drugog popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1768. godine, biskup je fra Marijan Bogdanović zabilježio u Grabovoj Dragi 14-članu obitelj već spominjanog Mate Ćubelića zatim u Rapovinama pokraj Livna 14-člano domaćinstvo Andrije Ćubelića, te 17- članu obitelj Mije Ćubelića u Bukovoj Gori i u Uzdolu, župa Rama, 7- člano kućanstvo Stanka Ćubelića.

Koncem 18. stoljeća velika zajednica Ćubelića formira se u Gračacu gdje je don Vicko doveo svoju braću i njihove obitelji. Oni su se raselili po čitavoj Hrvatskoj tijekom II. svjetskog rata.

U Cisti Provo nalazimo  Ćubiće, koji su također korijenski, a vjerojatno i rodbinski, povezani s obiteljima Ćubelića, čije se prezime, zavisno od matičara piše i kao Čubela, Čubeljić i Ćubel.

Izvor: Ivan Ćubelić: Ćubelići – rod i rodoslovlje, 2021.