Danas na duvanjskom području Anići žive u Bukovici (18 obitelji) i u Tomislavgradu (1 obitelj, 5 članova).
Starosjedilački duvanjski rod s maticom u Bukovici. Dvojica Mata Anića bili su glavari deveto i osmočlane obitelji Anića, koje je u svom popisu 1741/42. godine u Bukovici zabilježio biskup fra Pavo Dragićević. Tada je više Anića bilo u Grabovici nego u Bukovici – 23, koliko je brojila obitelj Pave Anića u Grabovici. Isti je popisivač u Jarama pokraj Širokog Briga upisao i 12-članu obitelj, čiji je glavar u izvorniku zabilježen kao Petrus Anicich, Ovo bi trebalo čitati kao Aničić, ali ipak ovdje je riječ o grešci, jer 1768. godine u Jarama biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je lO-članu obitelj, kojoj je glavar isti čovjek, već poznati nam Petar prije 25 godina krivo upisan kao Aničić a ne pravilno kao sada Anić. Tada je na širokobriškom području zabilježena još jedna obitelj s prezimenom Anić, u Biogracima 13-člana obitelj Abrama Anića.
Ovo su sve razlozi da Nikola Mandić zastupa drukčije od našeg mišljenja glede starine roda Anića. “Anići su starinom iz Grabove Drage pokraj Širokog Brijega, odakle su se postupno do 1700. raselili, a na njihovo su se imanje naselili Marići iz Bosne, od kojih se jedan ogranak prozvao kasnije Bošnjaci”.
Da smo što se tiče starine Anića još više u pravu, svjedoči popis biskupa fra Marijana Bogdanovića koji će u 1768. godine u Bukovici zabilježiti tri obitelji s prezimenom Anić: opet su na čelu dviju obitelji dvojica Mata Anića – jednog Mate obitelj ima 15 članova, a drugog 11, dok se glavar treće obitelji zove Grgo, čija, vjerojatno mlada, obitelj ima 4 člana.
Dakako, Anići se u prvoj polovici 18. stojeća raseljavaju i u Imotsku i Cetinsku krajinu. Anići, što su 1694. godine doselili u Slivno, selo Imotske krajine, ubrzo odlaze na mletački teritorij u Podgoru i Tučepe. Marko Anić s 3 člana obitelji vratit će se u Slivno, a slivnajski župnik fra Mijo Ravlić upisat će ga 26. lipnja 1744. godine u Stanje duša župe Slivno. “Sačuvana je predaja u Vinjanima da je Anić služio u Župića, te se oženio i dobio pojatu za stanovanje, pa su ga prozvali Pojatina.”
Inače, osim Pojatina, od Anića su postali Kutleše, Kutle i Svrze. Što se pak tiče Cetinske krajine, tamo su Anići, u selo Gardun stigli 1709. godine, ali ih 1725. godine u tom mjestu nema, nekamo su odselili. U Sinju su kao članovi banderije harambaše Filipovića ubilježeni oko 1725. godine Anići snadimkom Tkalići. “Josip Anić pok. Ilije iz Vojnića unajmio je 15. veljače 1786. godine N. Dediću na sedam godina zemlju od jedan dan oranja blizu Progona pod Čuklinovim brigom da je ore za 34,6 lira godišnje.”
U drugoj polovici 18. stoljeća u Johovac pokraj Dervente doselio je Frano Anić s ženom Lucijom rođenom Pipličić (Piplica) od Imotskog. Dakle, Anići već su tri stotine godina stanovnici Bukovice i zaslužuju da ih nazovemo starosjedilačkim duvanjskim rodom, bez obzira što ima i drukčijih od ovog našeg stanovišta.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac
18.09.2014.