Danas na duvanjskom području Akrapi žive u Sarajlijama (2 obitelji, 16 članova).
Prezime je nastalo od turske riječi akrep, što znači štipavac, škorpion.
Starinom su s buškoblatskog područja. U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je u Grabovici 7-članu obitelj Ilije Akrapa (Elia s Akrap).
Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zatekao je u selu Buško Blato (današnja sela Prisoje i Golinjevo) 16-članu obitelj Jerke Akrapovića (Hieronymus Akrapovich), u Grbavcima (danas Grborezi) pokraj Livna također 16-članu obitelj Ioannesa Akapa (što treba čitati Ivana Akrap, očigledno da je “r” pobjeglo pri upisivanju ili pak prepisivanju). U Brajkovićima pokraj Travnika tada svoj dom ima 6-člana obitelj Petra Akrapovića, vjerojatno doseljena s buškoblatskog područja. Akrapi, kao i pripadnici ostalih rodova, nakon oslobođenja Cetinske krajine od Turaka, sele u opustjela naselja, gdje su dobro primljeni od venecijanskih vlasti. Prvi put se spominju u selu Bisku, gdje su “na Cetini dobili mlin filipini, redovnici Sv. Filipa Nerija iz Splita. Taj posjed smetali su Bišćani, harambaša Petar Sučić-Akrap, Ivan Tadić i drugi, pa im je opći providur 14. studenog 1697. godine zabranio i naredio da prestanu'”.
Je li ovako oblikovana prezimenska kombinacija dokaz da su Akrapi postali od starog roda Sučića? 1725. godine već spomenuti Marko Sučić- Akrap je harambaša istoimene banderije, smještene u Bisku; od 1710. godine Akrapi se počinju približavati svom najvažnijem prebivalištu, selu Voštanima Gornjim, u masivu planine Kamešnice, jer nekim doseljenicima, među kojima je i Nikola Akrap, glavni providur Marino Antonio Cavalli dopušta da obrađuju zemlje, koje su svojedobno pripadale livanjskim begovima Atlagićima'”.
Neki se Akrapi krajem 17. i početkom 18. stoljeća naseljavaju i na mućko područje, u selo Ogorje, jer u nekim spisima iz 1768. godine ostalo je zapisano da su Jakov i Bože Akrap pokojnog Pave dužni novac sinjskim trgovcima Stipanu Trboglavu rečenom Tiganj i Stipanu Vuletiću pokojnog Andrije.
Današnji Akrapi, i sinjski i duvanjski, svojom starinom smatraju Voštane. Tamo se 18. studenog 1870. godine dogodio sukob između hajdučke družine Andrijice Šimića i turske potjere, jer je postojao dogovor između Turske i Austrije da potjere za hajducima mogu nesmetano prelaziti državne granice. Sukob se dogodio u staji Andrije Akrapa, a kao hajdučki jatak optužen je Frane Akrap. Na prosvjednu notu Emin bega, kajmakana (zapovjednik turske žandarmerije) livanjskog, austrijski konzul iz tog grada odgovara “da će sudske vlasti poduzeti sve mjere protiv Frane Akrapa'”.
Sredinom 19. stoljeća neki Akrapi iz Voštana sele u Zlosela na kupreškoj visoravni, zadržavajući se jedno vrijeme u Mokronogama.
I preci današnjih duvanjskih Akrapa stižu u to vrijeme u svoje boravište u Sarajlijama.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.