U spomen hrvatskim vitezovima iz I. bojne “Tomislav”
Zemljo, dadoh ti sina,
darovah ti ga da ga pokriješ,
da ga sakriješ od očiju djevojke, od
svatovske povorke.
I koga sada nego tebe grliti,
kome se sada nego tebi moliti,
kome osim tebi oprostiti.
Zbog Zemlje u zemlju, zbog srca u zemlju,
Zbog srca u tuđu molitvu –
da se s travama ispriča, da se travama
povjeri.
Do kraja uspomeni vjeran,
do kraja povijesti zavjetovan,
poviješću okrunjen,
međama tvojim okrunjen,
tvojim krvavim šavovima, crnico!
Ilija Smiljanić: Miris grijeha, 1996.
