Moj kum Mate i ja niti smo se u ovom nevrimenu izolirali jedan od drugog, nađemo se u mom ili njegovu stanu jednom tjedno, niti smo se hidroizolirali – popijemo po kavu i lozicu svaki put kad se nađemo. U zadnje vrime, osim o koronavirusu, koji svitom hara već godinu dana, svaki put kad se sastanemo, ljudikamo i o zemljotresima, koji, evo, traju skoro tri miseca od Bosne priko Zagreba do Slovenije. Izgleda, Bože mi prosti, ko da neka zlosila pritiskom na dugme, sad ujutro – sad uvečer, trese i propuntava zemlju po Banovini, uništava ono malo sirotinje što je još ostalo nakon prvog velikog zemljotresa krajem prošle godine.
I dok se beskućnici, organizirano i neorganizirano, iseljavaju s Banovine u Istru i Dalmaciju, oni koji su ostali na trusnom tlu, zajedno s mnogim Rvatima iz Rvacke i izvan nje, još jednom su pokazali da naša izreka, Vira u Boga i rvacka sloga, nije izumrla. Jedni unesrećenima pomažu ranom, drugi odićom, treći novcem i fizičkim radom; dragovoljci, Križ, Caritas, vojska, policija, dokturi, sestre, inženjeri, šoferi…, svi su zajedno u pomalo zaboravljenom rvackom zajedništvu. Prekrasno. U svakom zlu ima i dobra, naš narod bi reko.
Za ostanak, nastavak života u razrušenoj Banovini velike su, neprocjenjive, zasluge svih onih koji nabavljaju i dovoze im privremene kućice za smještaj, tzv. kontejnere. Ne daj Bože da ti kontejneri, kad na Banovini više ne tribadnu, postanu smještaj za islamske militante, koji, pokraj nekadašnjeg glavnog rvackog grada, Bijaća, čekaju znak da priđu granicu, ili, još gore, da budu nastambe za vlahosrpske zločince, koje Propupali, četnik Štrbac i kninski Jelić pozivaju da se vrate. Njima je i u ovakvoj nesvakidašnjoj elementarnoj nepogodi najbitnija velikosrpska osvajačka politika, odnosno status njihovi vlahosrba. Sličnog kova je i jugonostalgičarka, gradonačelnica Siska, koja se ponaša kao da ne živi u Rvatskoj. Njoj posebno smeta časni sisački biskup, Vlado Košić.
A dok on, biskup Košić, obilazeći razorenu biskupiju, tuguje, jer mu je srušeno skoro sve što je poslije jugočetničke okupacije bio obnovio, naš kardinal Brozanić sluganski voda rišćanske bradonje po Banovini, a Propupali vožd vlahosrba, uz potporu četnika Vučića, u Baniji otvara vlahosrpski konzulat za buduću SAO Baniju. Ne mogu virovat da im je to dopustila rvacka Vlada, velim ja niko jutro svom kumu Mati, a on će meni:
-Kad se sabere sve ovo što se nama i oko nas događa, nemere čovik a da se ne zapita, kažnjava li to nas Bog već na ovom svitu, kume Bariša? Ili mi samo tako mislimo od straha?
-Teško si mi pitanje, kume, postavio, ali pokušat ću odgovorit ne samo iz svoje glave nego i iz glave pametnijeg od nas, velikog pratra i intelektualca Ivana Ančića Dumljanina, koji je, kao i slavni Mijat Tomić, živio u 17. stoljeću. Naš narod kaže kad se nekome nešto loše dogodi: Pokaro ga Bog. Ali, ajmo najprvo ponovit šta kaže naš vironauk. On kaže da je jedan od darova Duva Svetog strah Božiji. Bit ispunjen strahom od Boga znači bit ispunjen strahom od grija. Zato se i kaže: Dobar je strah kome ga je Bog dao. A kažnjava li nas Bog ili nekažnjava i na ovom svitu, neka svak sebi, uz pomoć vlastite savjesti, odgovori. Ja sam jedino siguran da nas Bog ne napastuje, iako tako, još uvik, piše u našem Očenašu, nego nas samo kuša. Naš Dumljanin u veleumnom tumačenju Očenaša kaže: „Bog nikog ne napastuje nego kuša za naš napridak i naše dobro“. Napasnici su po njemu: „đava, svit i vlastito tilo“.
-Sviđa mi se, kume Bariša, to pra Ančićevo tumačenje Očenaša, pročitat ću ga svega, ali sviđa li se tebi, kume, kako, za poticanje književnog stvaralatva, dili kune ministrica Bulja, kako je ti zoveš? I jesi li protiv njezina i Euronova novog zakona o elektroničnim medijima?
-Kume moj, ta jugoslavenka svašta sebi dopušta. Njezini štićenici, pisci, kojih je oko pedesetak, podilili su nedavno skoro sav novac za poticanje svog stvaralaštva na uštrb nas rvacki književnika, a ima nas priko petsto. Ako je nije sram, kako je nije stra tako činit. A što se tiče prijedloga novog zakona o elektroničnim medijima, nadam se da ga Rvacki sabor, koji nije državni, neće usvojit. Tzv. verbalni delikt ne smi se više vratit u naše zakonodavstvo.
-A smi li se, kume, zapravo, je li ispravno reć procjepiti umisto pocjepiti, rasjed umisto rascjep, grješka umisto greška, uvrjeda umisto uvreda, zahladnjeti umisto zahladiti, zatopljeti umisto zatopliti… Šta ti, kao rvacki književnik o tom novgovoru kažeš?
-Iz tvog upita vidljivo je, kume Mate, da ti znaš kako je pravilnije govorit. Sljedbenici još uvik počasnog građanina grada Zagreba, Vuka Karadžića, nakon što su nam nametnuli, priko Čeha Gaja, nepostojeći ijekavski (jekavski postoji) govor, svojim novgovorom sve više potiskuju čisti, razumljivi ikavski govor. Od davnina zagrebački slaveni, internacionalci i jugoslaveni progone rvacku (ima i ukrajinska) ikavicu. Priko rimskog Vatikana i zagrebačkog Kaptola još u 17. stoljeću nisu dopustili da se tiska prijevod Biblije na štokavsku ikavicu slavnog Bartola Kašića. Uvjeren sam da im je isto tako smetala i kajkavska ikavica, iz koje su izrasla dva naša velika kardinala, Stepinac i Kuharić, kao i čakavska ikavica. A ikavica, najbrojniji i temeljni rvacki govor nije samo govor, nego i logika, i svjetonazor. Zato je toliko i smetala, i smeta, zagrebačkom novgovoru. Mi ljudi od pera moramo sačuvat naš sveti ikavski govor.
-Još jedan upit, kume. Jesi li čito šta je o našem svetom Stepincu reko neki Lingua, Papin nuncij, ambasador, u Slobodnoj Dalmaciji?
-Jesam, kume. Kupim tu novinu subotom, ja je zovem Okupirana, radi bolje informiranosti. Intervju s Papinim ambasadorom objavljen je u dva broja (17. i 18. 01. 2021.) tih novina. Meni se posebno „svidila“ njegova izjava u tim orijunaškim novinama, koja glasi: „Jedinstvo između crkava… mnogo je važnije od dodavanja novog sveca u liturgijski kalendar“. Pitam ga: Mons. Jezik (Lingua), zar je srpsko svetosavlje tebi Crkva? To joj nije prizno, autokefalnost joj nije dao, ni nadležni carigradski patrijarh. Baš orijunašima iz Okupirane dao si prvi svoj intervju otkad si posto nuncij za Hrvatsku. Slučajno? Izgleda da je Dalmacija još uvik u tvom oku talijanska pokrajina.
-Neću te više ništa danas pitat, kume Bariša. Vidim da te je Papin diplomat naljutio. Idem svojoj kući na ručak.
-Uredu, kume Mate.
B a r i š a
Zagreb, 12. veljače 2021.
FOTO: civilna-zastita.gov.hr