BARIŠA: Izaberimo bolje!

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

   Više osoba me je ovih dana pitalo: – Bariša, za koga ćemo glasati 16. svibnja 2021. mi Zagrepčani? Napiši nam o tome nešto u Ognjištima.

   Nije lako dat pametan odgovor na ovaj upit, ali ja ću, svejedno, iznijeti svoje razmišljanje o idućim lokalnim izborima u Zagrebu; možda nekom i pomogne da se lakše odluči koga zaokružiti.

   Gađam odma u sridu: ako nas koji imamo biračko pravo  izađe na izbore barem 60%, onda za drugi krug izbora imaju šansu i Davor Filipović i Vesna Škare. Ljude ne dilim na stranke nego na strane, rvacku i antirvacku. Nažalost, rvacka strana, oni koji vole i Zagreb i Hrvatsku, često zakažu; na dan izbora ostanu kod kuće, jer su, kako oni kažu, svi isti, što nije nimalo točno. Antirvacka strana: jugoslaveni, vlahosrbi, euroni, šoroševci… će, po običaju, doć u maksimalnom broju zaokružit svoje. Tako uvik rade kad su izbori; shvatimo to već jednom.

   Međutim, ako na izbore ne izađe više od 50% građana grada Zagreba s pravom glasa, bit će gusto. Oni, nazovimo ih jednom riči, globalisti, govore da su u podjednakim šansama važniji brojači glasova nego glasači. Kada ćemo tu njiovu dogmu spoznat mi suverenisti?

   Prijatelji moji, zna li iko u Zagrebu točan broj mrtvih koji su na biračkom popisu? Moj ujak, koji je bio prijavljen na mojoj adresi, više od dvadeset godina se spušta s neba na dan izbora i glasa, premda sam ga jednom usmeno i dva puta pismeno odjavljivo iz živih. Zato se ne tribamo nimalo čudit što su na čelu zagrebački općina (bilo ih je 14) državotvorni Hrvati bili samo dvi godine, do 1993., kada su ih, pisao sam onda o tome, Tuđman, Manolić i Mesić  posmicali i na njihova  mista doveli svoje poslušnike, koji i danas vladaju Zagrebom u HDZ-SDP-ovom suvezluku. Pa, Bandić ne bi nikad posto gradonačelnik Zagreba da to nije Tuđman tio. Sitimo se samo kakvu su ulogu, u ustoličavanju Bandića, odigrali u svibnju 2000. tzv. hadezeovci, Ranko Marinković i Miroslav Šutej.

   Je li HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, Davor Filipović, u stanju ispravit davno nanesenu nam nepravdu, nama rvackim domoljubima i rodoljubima? Mlad je čovik, rođen 1984. u Sarajevu, prof. dr. sc. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, bivši uspješan košarkaš, koji je, nakon progonstva iz Sarajeva, pronašo luku spasa, zajedno s roditeljima, u Dalmaciji, odakle je od rvacke vlasti poslan na školovanje uz košarku u Ameriku, da bi se na kraju skrasio u Zagrebu, gdje već nekoliko godina živi i radi na Ekonomskom fakultetu s mladima a u Gradskoj skupštini, kroz razna tijela, s građanima grada Zagreba. Kažu ljudi: stručan je, perspektivan je, ambiciozan je, uporan je, kršan je, pa zašto ne bi njega izabrali za gradonačelnika. Mi Duvnjaci se ne bi tribali dvoumit oko toga koga zaokružit jer mu je, kako govore, mater Kata rodom iz duvanjskog sela Bukovica. Ja bi mu samo priporučio, za uspjeh u predizbornoj kampanji, mudru distancu od Plenkovićeve, ne od Tuđmanove, politike na državnoj razini.

   U Plenkovićev svjetonazor, uvjeren sam, više se uklapa Vesna Škare, koja je 1961. rođena u Osijeku od majke rišćanke i oca dalmatika. Prid kraj bivše nikad više, kao dipl. pravnica, u komunističkom Saboru služila je Titi, da bi odma u početku obnavljanja države Rvacke služila Tuđmanu u njegovu Uredu, a onda 2000. s mulinom Matom Granićem osnovala Demonski, pardon, Demokratski centar, koji se opet 2016. vratio u HDZ. Zbog dobrog služenja i slušanja trojice spomenutih, više puta je odlikovavana i nagrađivana, čak i od tzv. Srpskog narodnog vijeća. U Sanaderovo vrijeme je bila i neko vrime ministrica pravosuđa. U dva navrata je bila, po tri godine, i predsjednica Gradskog vijeća Velika Gorica, a u tri mandata zastupnica u Hrvatskom saboru, koji nije državni. Nije se šalit s njezinim mogućnostima, sposobnostima i vezama s Plenkovićem, iako, navodno, nije više član HDZ-a. Pretpostavljam da je njoj priko glave njezinog odvjetničkog ureda, pravosuđa i krivosuđa.

   Njezin, donekle antipod, je neomarksist, predstavnik antikršćanske Eunije, Tomislav Tomašević, rođen u Zagrebu 1982., a podrijetlom iz Bosanske Posavine, politolog i politikant u totalnom smislu. Četnikoliki čovik kao da je proizveden u kumrovečkoj epruveti pod šifrom Možemo, iako mu je ćaća bio hrvatski dragovoljac, branitelj, a stric Ivo Tomašević, svećenik i tajnik Biskupske konferencije BiH, čije komentare rado slušam na Radio Vatikanu kad stignem. Don Ivo, pojačaj molitvu za obraćenje netjaka, molim te! Izrodu obitelji Tomašević ne smeta ni „saradnja“ s dokazanim hrvatomrscima: Borićkom, Pejovićkom, Kekinom… Njegov livoruki aktivizam izrasto je na neprijateljstvu prema rvackom tradicionalnom odgoju, kulturi i svjetonazoru, te na Bandićevim propustima. Tomašević se je davno rasto od svog rodnog identiteta, od sebe. I takav bi tio odlučivati o sudbini nas Zagrepčana? Ne daj Bože!

   Bože, ne daj ni da nam gradonačelnik bude jugokomunistički i masonski (Tedeski Grupa) kasni proizvod uspješnih Dalmatinaca u Zagrebu, Joško Klisović; dipl. pravnik, afirmirani vanjskopolitičar s mnogobrojnim unutarnjopolitičkim zaduženjima. Rođeni Zagrepčanin (1968.), rodom od Šibenika, koji stanuje u Hercegovačkoj ulici u Zagrebu, reko je nedavno na jednom predizbornom nastupu: Konačno ćemo imati kandidata iz Hercegovačke, a ne iz Hercegovine. Eto, to je govor jednog rvackog diplomata. Pitam se, jesu li ga, možda, SDP-ovi komiti istakli za kandidata da pokupi glasove onih kojima je Tomaševićeva brada mala?

   Iza ovih četvero starostranačkih kandidata za gradonačelnika Zagreba stavit ću, po šansama za uspjeh, mladosrtranačkog slavonskog dalmatinera, Miroslav Škoru, rođenog 1962. u Osijeku. Uz ono što sam o njemu reko u tekstu Čiji je Škoro ? od 18. 04. 2020. dodo bih još i ovo. Dobro je za časne ljude oko njega što je iz imena stranke Domovinski pokret izbriso svoje ime, tako će i bandićevci izbrisati Bandića ako opstanu, a još bi bolje bilo da se ispiše, ili da ga članovi izbace iz Domovinskog pokreta. To bi mu bila „nagrada“ za ono što su on, Tomašićka, Iličić, Zekanović… napravili od stranke Hrvatski suverenisti. „Trojanski konj“, kako ga je nazvo general Lošo u emisiji Budnica od 13. 05. 2020., nakon što nije uspio postati gradonačelnik Osijeka, ni predsjednik RH, ni predsjednik Vlade RH, ide po četvrti poraz –  želi postati gradonačelnik Zagreba. Tko ga i zašto tjera u novu vratolomiju? Zar mu nije bilo pametnije cupkajući pivat po binama?

   Sličan uspjeh Škorinu za očekivat je i od bandićevke, Zagrepčanke, 1975. rođene, ličkog podrijetla, profesorice književnost, članice SDP-a od 1997., tajnice zagrebačkog SDP-a 2000.-2003., danas stare partijašice, Jelene Pavičić. „Odvažna i svoja“, njezin je predizborni slogan. Odvažna možda, ali Bandićeva zauvik bez obzira koliko se ona ovi dana ograđivala od njega. I ne virujem da ona može znatnije objedinit od svačeg i svakog sklepani Bandićev politički konglomerat.

   Spomenut ću još jednog kandidata za gradonačelnika grada Zagreba, vjerojatnog dobitnika manjeg broja glasova birača, rođenog 1984. u Zagrebu, podrijetlom također iz Dalmacije, kandidata stranke M o s t, koja nikako da nešto premosti, vjerskog obraćenika ali ne i nacionalnog, Zvonimira Troskota. Troskot, vrsta korova, je na N1 televiziji svojedobno izjavio da bi „eliminirao i procesuirao“ hrvatske branitelje iz redova HOS-a, hosovce, najhrabrije hrvatske dragovoljce, zbog pozdrava Za dom spremni. Tako je govorio bivši aktivist građanske inicijative Narod odlučuje. Zar treba komentar?

   Iz svega gore rečenog da se zaključit da su nam za gradonačelnika Zagreba ponuđena dva hadezeova kandidata (Filipović i Škare) i dva esdepeova (Tomašević i Klisović), te Bandićeva Pavičićka, čiji je Škoro i Mostov Korov. Ostalim znanim i neznanim, uglavnom samozvanim, kandidatima za gradonačelnika grada Zagreba, ne da mi se ni ime ispisat. Dica bi rekla: Imena luda nalaze se svuda.

   Poštovani moji čitatelji, ne samo za građane grada Zagreba nego i za sve Rvate u RH i BiH, kao i za one u dijaspori, bitno je ko vlada Zagrebom skoro kolik  i ko vlada Rvackom. Zagreb je ogledalo naše države i nacije. Zagreb je motor ili kočnica našeg napritka. Zbog toga, izađimo na izbore i zaokružimo onog ko nam najmanje smeta, budimo pokretači razvitka Rvacke i nas osobno nabolje.

Zagreb, 15, travnja 2021.                                                       B a r i š a