BARIŠA: Gospin plač

Niki dan reko ja svojim pajdašima, s kojima skoro svako jutro pijem kavu:

-Prijatelji, predlažem da svaki od vas, zajedno sa mnom, rekne što misli o trenutnoj hrvackoj, evropskoj i svickoj politici. Ja ću vas diktafonom snimiti, pa ću to poslati u Naša ognjišća. Neka se naše pametovanje čuje i izvan gostionice, kakvo je da je. Nadam se da će to fra Gabrijel objaviti.

Rodijak Iko je odma pristo na moj prjedlog, a kum Mate se složio pod uvjetom da on govori samo o onome što on misli da je pozitivno. Tako je započelo naše ljudikanje koje je trajalo dulje nego uobičajeno sredinom ožujka ove godine u gradu Zagrebu.

-Ja ću prvi –  rodijak Iko će. -Ljudi moji, mislite vi šta god oćete, ali ovaj rat između Amerike (SAD) i Irana je zapravo židovski rat, ne samo protiv Irana, nego i protiv svakog ko nije na  njihovoj strani. Uostalom, zar njijovi talmudasti zakoni ne kažu da će njijov Jahve potamaniti sav svit i ostavit samo njih kao izabrani narod. Ja ne virujem u taj njijov mit o izabranom narodu. Bog je izabro, stvorio sve ljude i sve narode. A ko je njih stvorio piše u osmom poglavlju, u četerest četvrtom retku Ivanova evanjđelja. Tu piše, kako navodi učenik kojeg je Isus najviše volio, da su židovi od đavla i da ih je đava stvorio. Isus je ovako nešto reko potaknut njihovim sumnjama da je Božji sin i tvrdnjama da je mulac, da se ne zna ko mu je ćaća. Zašto na misi nisam nikad čuo ovaj dio Ivanova evanđelja? Nije uredu da iz Evanđelja citiramo samo ono što nam se sviđa a prešućujemo ono što nam se ne sviđa. Uostalom, ja mislim da su židovi najveći mitomani na kugli zemaljskoj.

-Preoštar si, rodijače Iko – ja ću. –  Šta sam preoštar. Evo ovih dana je, čitam na mobitelu, neki njijov umnik izjavio da je došlo vrime da ponovo pokore bivšu Kanansku zemlju, koja je obuhvaćala ne samo Izrael, nego i Palestinu, Jordan, Libanon i Siriju. Mogu maštat dok je Trupac izvršni igrač sotonističke Amerike, mogu ali samo do svog kraja ili do početka prvog svickog rata (ona dva nisu bila svicka) a onda nam samo dragi Bog može pomoći. Nadam se da  nastrani, monstruozni ljudi tipa Trupac, Putalj, Natanjak… neće do kraja uništiti sav svit,  Božije velebno rukodilo.

-Rodijače Iko –  ja ću:  – Meni strašno smeta njijovo petljanje u sve i svašta po svitu. Oni, izgleda, ozbiljno misle da su odabrani, kod Boga privilegirani narod, pa da zbog toga mogu presuđivati svim ljudima na kugli zemaljskoj. Jesu li se ikada zapitali da možda zbog toga nisu proganjani po mnogim evropskim državama? Zamislite drskosti, prijatelji moji, njihova ambasadora u Hrvackoj; on bi htio da iz Zagreba protjeramo iranske diplomate. Pa nama su u prošlosti Iranci bili bliži nego židovi. Taj moćni nemoćnik bi nama zabranio i pivat Tomsonove pisme; koja prepotencija. I onda naš ministar obrane ide ovih dana sa židovima dogovarati neku vojnu suradnju. Je li on lud ili je politički nepismen? Zar se ne sića kako su nas izigrali oko kupnje onih američkih aviona od njih? Zanimljivo je da naš ministar vanjskih poslova, Grlica, ko zaliven šuti o svemu gore rečenom; šta možemo, pritegla ćaćina krv nad materinom. Čak je prije njega reagirao, neovlašteno, i jedan janjičar iz odbora za saborske manjine.

Još ću nešto dodati, prijatelji moji.Ni na trenutak ne smimo zaboraviti stanje na hrvackoj političkoj sceni: Manjinci, mali postotak izišlih na posljednje izbore vlada i Zagrebom i Hrvackom. Ni na jednim idućim izborima takvi više ne smiju pobijediti zbog puno grija, propusta, bluda, kriminala i nemorala koje su učinili. Zlodilo je ne izići na izbore, narode hrvacki. Ima li išta što se može prodati a da oni nisu prodali. Koliki je zločin prodaja INE, više neprijateljima nego našim prijateljima, Mađarima, danas se vidi  u svađi oko JANAF-a. I velebno brodogradilište u Rijeci su također ovih dana prodali izvjesnom Dušanu iz Slovenije ( slično prodaji duvanjske Tvornice kablova nekakvom „Slovencu“), a državu Hrvacku jugočetnici  svakodnevno na milijun malih načina prodaju, predaju i izdaju Vlaho(srbima). Pitam se, ima li nade za nas, prijatelji moji?

-Ima- kum Mate će. – Ti ono kažeš da se nikad u zlu nećeš prestati nadati dobru sve dok u Boga viruješ. Vidili ste kako je prošle godine bilo  lipo slaviti 1100 godina od krunidbe našeg velikog, ne prvog, kralja Tomislava. Izložba na tu temu bila je veličanstvena, ali za hrvacko-srpsku televiziju u Zagrebu to nije bilo važno ni minimalno zabilježiti. Kako ih nije strah sutrašnjice?

Reko sam da ću samo o dobrim stvarima govoriti. Zar nije lipo što iznad naših glava kruže naši, a ne talijanski i mađarski, avioni, što se naša mladost želi, u velikom broju, dragovoljno obučiti u vojnim vještinama, što se sve češće vraćaju iz inozemstva oni koji su mislili da tamo teče samo med i mliko. Pa zar nije pohvalno ovo što je Boban napravio od Dinama; sad imamo koga i šta gledati iako, po mom mišljenju, trener Kovačević nije dorasto za ulogu trenera Dinama. Kamo sreće da i Hajduk napriduje. Trener koji nije u stanju uspostaviti kontakt s najboljim igračem u hrvatskoj nogometnoj ligi nije za trenera Hajduka. Ali, slažem se s tobom Bariša, da Hajduk neće biti prvak sve dok na Dupcima ispod Zadvarja ne vrati u prirodno udubljenje Gospinu sliku, desetljećima je tu bila, umisto u novije vrime postavljenog Hajdukovog grba. Spomenut ću još, kao nešto što je dobro, da je 8. ožujka 2026. u našem Tomislavgradu bio i misu govorio duvanjsko-mostarski ( pravilnije nego mostarsko-duvanjski) biskup. Dabogda češće svratio u drevnu  hrvatsku duvanjsku biskupiju.

Toliko od mene Bariša, reci ti sad zadnju, pa ugasi diktafon.

-Prijatelji moji, ovo što se događa u HR, BiH, Euniji i Svitu natjerat će, ako već nije, našu dragu Gospu na plač. Davno je majka svih nas plakala nad sudbinom našeg spasitelja, svog sina. Sada kad je se uvjerila da je uskrsnuo, plače zbog ponašanja nas njegovih sljedbenika i grija svih Božjih stvorova. Gospe naša moli za nas, uskrsli Isuse spasi nas. Amen.

Zagreb, 20. ožujka 2026.                                            B a r i š a