BARIŠA: Apolitički tekst

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

Štioci moji, volio bih vam napisati jedan tekst u kojem nema nimalo politike. Međutim, uvjeren sam da je to nemoguće, pa ću u ovom tekstu pokušati barem svesti na minimum količinu politike. Nemojte mi zamjeriti ako u tome ne uspijem. Uostalom, recite mi, šta nije politika.

Uspjeh naših rukometaša na svjetskom prvenstvu dobrim djelom nije politika nego njihovo znanje, sposobnost i Islanđanina  Sigursona stručnost. Drugi veljače 2025. postali smo u Oslu viceprvaci svijeta u rukometu nakon nekih dramatičnih utakmica u Zagrebu. A da nam u finalu protiv danskih lutorana nisu sudili španjolski socijalisti, možda bi se i zlatom okitili.

Bilo koja vrst naših sportaša, kad se po Evropi natječu, moraju biti svjesni da su, kao katolici, protestantima često nepoželjni, premda je višegodišnji rat između katolika i protestanata davno završio. Zbog toga uspjeh naših rukometaša je ne samo sportski nego i politički, kulturni i moralni. Kapetan naše reprezentacije, Igor Karačić, je u Mostaru rekao: Ujedinili smo hrvatski narod. Točno je to, kapetane, ali ja bih dodao da ste ujedinili većinu hrvatskog naroda u domovini (Hrvatskoj i BiH) i inozemstvu. Vaš uspjeh je izvukao na površinu sve vaše i naše neprijatelje. Koliko mržnje su neki kroz medije prolili na sve što je hrvatsko povodom vašeg uspjeha. Hrvatski narod bi rekao: Neka pati kome smeta, Hrvatska je… Takvi bi Tomsonovu pismu, koju ste vi najradije pivali, zabranili za sva vrimena. Sada i vi, kao i naši nogometaši, imate, uz Lipu našu, i svoju dragu pismu. Oni koji su zaboravili ili ne znaju šta je bilo prije trideset godina mogli su saznati na veličanstvenom dočeku naših heroja na Jelačićevom trgu 3. veljače u Zagrebu i 4. veljače u Zadru, Metkoviću, Mostaru, Jajcu… Tako se voli svoj narod i država, jugočetnička vlasti u Rvata. Zapamtit ćemo da je vaša tolerancija nabujalog hrvatstva u sječnju i veljači 2025. predizbornog karaktera. Jugoslavenima, rišćanima i globalistima posebno smeta što se u pismama, koje pivaju naši rukometaši i nogometaši, spominje i Herceg Bosna. A zar nije većina reprezentativnih rukometaša i nogometaša rodom iz Herceg Bosne. Pitam se samo ko će igrati za Rvacku kad njih ne bude. Valjda sinovi ovih koji su u zadnjih dvadeset godina bili prisiljeni, radi kruha svagdašnjeg, odseliti u inozemstvo?

I dok je našim rukometašima bio dovoljan samo jedan stranac, selektor Sigurson, u NK Dinamo je utrpano, u zadnjih godinu dana, čak petnaest stranaca, tako da je Dinamo postao FK Internacional. Kažu, ništa nacionalno ne smije više u Rvata trajati. Kad je pala Barišićeva udbokomunistička vlast u Dinamu reko sam: Hvala Bogu, samo ne znam hoće li, preko Zajeca, komunizam naslijediti globalizam. I bi tako. Moje slutnje su se obistinile. Neki u kosu zarasli izvršni globalistički stručnjak, koji zna, kažu, više stranih jezika, pokazao je da, kao sportski stručnjak, ne zna rvacki nogometni jezik. Zato je ovih dan, protivno Zajecovoj volji, smjenjen. Bojim se novog kaosa  u sportskoj društveno političkoj (ima li išta u Zagrebu da se ne zove Dinamo?) organizaciji Dinamo. Izgleda da još uvik ima onih koji zlurado pivaju: Ojdiname, ne buš prvi, ne buš zadnji.

Ipak ću se, štioci moji, donekle odmaknuti od politike. Naime, moram vam priporučiti za čitanje memoare jednog časnog, za mene prečasnog, čovika, svećenika, rodom iz mista Klana iznad Rjeke davne 1926. godine, Milana Simčića. Dogodine, ako Bog da, navršit će 100 godina života. Najveći dio života proveo je u Rimu, Vatikanu, u obavljanju svećeničkih, humanitarnih, političkih (toga se ne stidi) i diplomatskih poslova služeći i radeći za opće Crkveno, Božje dobro, uz čak pet papa. S čim se je taj čovik, kao svećenik bavio i šta je sve radio , da ti pamet stane. Dovoljno je bio obrazovan i Duhom prožet da se nije nimalo odmakao, dapače primakao se je, od Boga zbog svega što je u Italiji čuo, vidio i doživio. Naslov njegove knjige, koja je izišla prošle godine, je Svjedok jednog stoljeća. Naslov obuhvaća sadržaj; svaka čast onome tko ga je dao. Ova knjiga se može čitati i kao duhovno štivo. Simčić je u stanju obogatiti svojim životom svakog ko knjigu pročita. Ne znam samo  kako je se biskup Uzinić usudio u predgovoru knjige napisati onih nekoliko nesvrstanih rečenica. Da je samo objavio svoje razgovore i dogovore s našim rodijakom, svetim papom Vojtilom, knjigu bi  se isplatilo kupiti u Književnom krugu  u Splitu, i uživati u čitanju.

Uživati u čitanju se može, štioci moji, i u čitanju knjige Istinita povijest ustaša, autora, Francuza, Kristofa Dolboa. Svaka čast Francuzu (svojevremeno sam objavio s njim razgovor u Tomislavu) na objavi toliko dokumentiranih podataka. Nešto bolje i znanstveno potkrjepljenije o ustašama nisam pročitao. Knjigu sam kupio u knjižari Dominović u Zagrebu.

A knjigu o Živku Kustiću, Neustrašivi glas Crkve u Hrvata, autora Marina Hercega, sam kupio u knjižari Glasa koncila u Zagrebu. Kakav život, kakav rodoljub, kakav domoljub, grkokatolički svećenik s petero djece, a vešegodišnji urednik Glasa koncila, kakvo nadmudrivanje s komunističkom vlasti, sudjelovanje i pokretanje vjerskih, a društveno političkih aktivnosti u Solinu, Ninu, Šibeniku, Kninu, Bistrici, Zagrebu… Koliko je dobrog samo učinio, zajedno s kardinalom Kuharićem i utemeljiteljem mnogih katoličkih misija po svitu, mons. Stankovićem, samo Bog zna. Ako nije najzaslužniji za nastanak , je za opstanak katoličkih novina Glas koncila. Jedino ne mogu virovat da je istina ono što je reko o hercegovačkim fratrima i Rvatima dinarcima američkom diplomatu. Šteta ako je to reko. Ako nije reko , njegovo kolosalno djelo je bez mrlje. Hvala mu posmrtno kada me je, kao urednika Tomislava, pohvalio i upozorio „da sam previše hrabar čovjek“.

Još samo da vas upitam, štioci moji, jeste li se sitili mojih davno napisanih riči da rvackim zemljama ne kolaju samo migranti nego i militanti, teroristi i diverzanti, kada su ovih dana islamisti po rvackim školama najavljivali prijetnje bombama. E prijatelji moji, dok se svaki Rvat osvisti, našoj naciji će se zanesvistit. Ipak nismo, kako Papa kaže, tuti frateli, svi braća.

Zagreb, 15. veljače 2025.                                                      B a r i š a

Odgovori