Magla
Prekrila magla grad.
Noći i dani potonuše
na dno njeno.
Magla pred očima,
pod nogama, magla u duši!
Daj ti onda hodaj, šeći
i probijaj se kroz zastor
što ti povazdan zaklanja
pogled i spušta ugođaj
na razinu mrmljanja.
Pa ipak, kako li je
i koliko li je teško onima
što ne mogu (sve da hoće)
izići van da pruže noge i vide
živo(s)t na ulicama grada.
A koliko li je teško onomu
u stanu i staračkom domu
što na kauču drijema
i sluša svoju i tuđu tišinu,
il jauče očekujući jeku.
I čeka i čeka sunce da grane.
I moli i čeka da dočeka svjetlo
na kraju ovostrana puta.
Ante Šarac