Danas na duvanjskom području Spajići (3 obitelji) i Spaići (1) žive u Cebari.
Isti su rod s malom razlikom u pisanju prezimena. Ono je nastalo od naziva za turskog posjednika timara ili spahiluka, od spahije. Od iste riječi nastala su i bošnjačka prezimena Spahić (žive u Tomislavgradu), Spahović i Spaho. Dakako, prezime je trebalo glasiti Spahijić, ali kako se u narodnom govornom jeziku ne rabi glas “h”, to se izgovaralo Spaijić, a kasnije je došlo do stezanja i današnjih oblika Spaić i Spajić.
Starinom su iz Gruda, u kojima je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 14-članu obitelj Mate Spaića (Matthaeus Spaich).
Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović u Grudama zatekao dvije Spaića obitelj: Marijanovu s 15 i Matinu s 12 članova.
Tijekom 19. stoljeća pripadnici tog roda raseljavaju se u Soviće, Vinjane, Drinovce, Ružiće, Radišiće, Mostar, u mnoga mjesta u Slavoniji, u Zagreb, i, dakako, u Cebaru.
“Od Spaića su nastali Brnadići prema njihovom pretku Bmadi Spaiću, sinu Karlovu, koji je rođen oko 1770. godine.”
Bukovički župnici krajem 19. i početkom 20. stoljeća ovo prezime pišu u obliku Spahić: 1896. umro je Marijan (dijete) sin Jakova Spahića i majke Marije Lerota; 1898. godine Jure Spahić iz Cebare kum je na krštenju Petra sina Jure Antičevića i majke pok. Ive Bikić iz Roškog Polja).
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.