Osmoga ožujka, na Međunarodni dan žena iste rekoše: „Idite iz kuće, ionako od vas nema nikakve koristi, a i danas je naš dan tako da možemo bez vas!“ Nađosmo se u Joze u birtiji (u Omolju) na kavi, pa onako, kroz priču, složismo se da ne bi bilo ludo skočit do Maloga Vrana. Pravac kuća i spremanje. Automobil ostavismo u Lipi, jer se dalje ne može zbog snijega. Badi predloži da idemo preko lokve Štrbine i dalje preko Razvršja jer je tamo kao manji snijeg i mi se složismo s njim u trenu. Čim smo ušli u šumu uvidjesmo da nam to nije bila prava odluka, jer novoga snijega ima preko 60 cm. Nakon tri sata borbe s propadanjem iznad koljena stigosmo na Omrčenicu i tu odlučismo da je Mali Vran nedostižan, bar za danas, jer smo se dobrano izmorili i kasno smo krenuli, da bi ga mogli sigurno popeti. Približavamo se Stipinoj vikendici, bura brije i hladi lice a mi maštamo kako ćemo sad lipo naložit vatru, ispeć pole i popit ovo crnoga vina što smo ponijeli. Kad tamo, snijeg zameo ulaz do pod krov, a lopate nemamo. Odlučismo da provalimo u Jokarinu drvaricu i da tamo na sigurnom objedujemo. Na svu sreću drvarica mu nije zaključana pa nismo morali da okaljamo ovaj pošteni planinarski obraz.
Tekst i foto: Ante Vukadin/ PD Orlova stina