Današnjim danom je prošla godina dana djede moj, otkad si nas napustio s ovog svijeta. Još uvijek svi propovijedamo tvoje nezaboravne priče i pjesme. Gledaš nas s ljepšeg mjesta, kako te spominjemo s ljubavlju.
Svi koji dođu i spomenu te, podsjetim ih na tebe nekim od tvojih pjesama. Čim pođem stihom ” Na tisuću i devet stotina…” svi te vide i dalje s nama i govore kao da ti pjevaš tu pjesmu. Kao da sjediš za stolom i recitiraš. A smijeh poslije vrlo poznatog zadnjeg stiha je i dalje pristutan.
Ne brini, sve je kako si želio da bude i kako treba biti. Da tebe pitam koju sliku da objavim kao sjećanje na tebe, bez razmišljanja bi odmah izabrao ovu koju sam objavio.Tvoj ponos na ovoj slici se riječima ne može opisati. “Eh Mate moj, neka sam ovo doživio, moje želje su od danas ispunjene, sad mogu i umrijeti.”
Samo da ti javim, iako ti znaš, ove godine sam i magistrirao, a tebe nije bilo i jako si nedostajao. Sjetio sam te se na obrani i pomolio za tebe, a vjerujem i ti za mene.
Hvala ti na svemu sto si učinio za mene i hvala Bogu na predivne 24 godine provedene s tobom. Moja povezanost prema tebi nikada nije jenjala i ti to dobro znaš. Sad je to još jače, samo što tebe više nema, a suza pokoja krene. No neka suze, ona je samo podsjetnik na tebe i tvoje mnogobrojne životne savjete, kojih se držim i dalje. Vidimo se gore jedan dan.
I završavam ovo kratko sjećanje tvojim poznatim stihovima kojima si ti završavao svoje najdraže pjesme i priče…
… ove pjesme više neimade,
nek je pjeva tko je bolje znade,
tko je tvorac braćo pjesme ove,
Šimun Rezo on se tako zove ..
Mate Rezo