Pa ipak, to što je crkva stavljena pod krov i zatvorena, nikako još ne znači da je bila gotova. Svi župnici koji su nešto gradili, dobro znaju da nakon toga ostaje jos velik ‘komad’ posla; tj. ‘finiranje’, uređenje unutarnjošti, nabava potrebnih predmeta… A osim toga nakon potpunog dovršenja krova u 1927. manjak je iznosio 55000 dinara. Da bi se to nadoknadilo, Odbor određuje da se poveca bir (redovina) za župu. A osim toga, šalje i dva odbornika u skupljanje priloga. I sam fra Pavo odlazi krajem godine (27. 11.-23.12.1927.) skupljati ‘milodare’. Za njegove odsutnosti zamjenjivao ga je fra Šimo Ančić iz Duvna.
Od duhovnih ‘stvari’ najznamenitiji događaj u 1926. godini bila je krizma, po drugi put u župi. Krizmu je obavio biskup Mišić 20. lipnja. Po velikoj kiši koja je neprekidno padala, krizmano je 74 djece. Iduće godine 1927. svečano je prvi put proslavljen zaštitnik župe Presveto Srce Isusovo na 24. lipnja i upriličen je svečani objed za župljane kongorske župe.
Nakon velikih i iscrpljujućih radova kroz više od tri pune godine 1924.-1927., razumljiv je lagani zastoj u iduće dvije-tri godine. Obavljali su se neki neznatniji radovi u crkvi i oko nje. Fra Pavo je i dalje pisao pisma za novčanu pomoć, pa napokon i od Ministarstva dobiva (simboličnih) 2500 dinara. Vjerojatno su u tom vremenu podmireni i dugovi.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Foto: Ivica Šarac