Duge zimske noći imaju svojih prednosti: mlađa čeljad tijekom zime više vremena za „silo“, pa ako tamo štogod upali dogovara se vjenčanje, tako da matere dobiju pune ruke posla spremajući „ruvo“, predući vunu i ispijajući kave.
Tako je bilo i prije puno godina u Mijinoj kući. Pretpostavljam da je tom prilikom njegova kći Ljubica odlučila udati se za Ivana Lukina, pa je Kovačuša sazvala prvu mandoseljsku postavu prelja – svoje jetrve, s lijeva na desno, Šoljušu, Kavurku i Baćkušu, susjedu Gabrušu i još puno žena iz sela koje na slici ne mogu prepoznati. Svaka od njih sa sobom je donijela „kudilju i vrteno“ i onda je krenula rađa i „iglena“.
Po frizuri i nosu prepoznajem Ankicu Mijinu koja je te večeri manje prela, a više kuhala kavu, nadajući se da će uskoro i njoj mater skupljati ruvo, što se je nekoliko godina kasnije i ostvarilo, kad se je ona udala za svoga Željka u Podgaj.
No, to je druga priča kojoj je prethodilo puno zimskih noćiju i „sila“.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Vukadin Mijin