Radi posebnih povijesnih, kulturnih, narodnih, vjerskih, političkih i drugih razloga nova vlast (austrougarska) odlučila je da se i školske knjige posebnotiskaju za novoosvojeno područje. U prvo vrijeme Zemaljska vlada naručila je potrebne knjige za nastavu iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. (Početnica, Bukvar, Čitanka za II. razred osnovnih škola.): 1815. biskup fra Augustin Miletić izdaje POČETAK SLOVSTVA.
Ovo je prvi bukvar u školama Bosne i Hercegovine. Ovaj bukvar u narodu je zapamćen pod imenom “Biskupovača“.
Kasnije će se pojaviti i druge knjige za pučku školu. Stjepan Marjanović:
Bukvar iliti početak slovstva illirickog i latinskog jezika za učionice derxave bosanske sloxen. Ovaj Bukvar u narodu je zapamćen po imenom “Stipanuša”, tiskan je u 1836. u Budimu;
“Korabljica” od fra Andrije Kačića Miošića;
“Babuša” od fra Tome Babića;
Bukvar od fra Petra Kordića;
Paša duhova od biskupa fra Rafe Barišića;
Godine 1847. Ivan Franjo Jukić izdaje: Početak pismenstva i napomena nauka krestjanskoga na službu pučkih učionicah u Bosni, Zagreb, 1862.
Početni zemljopis…… u Bosni, od fra Grge Martića, Sarajevo, 1871.
Godine 1883. godine pojavio se prvi namjenski školski udžbenik: Prva čitanka I., II. svezak
Godine 1884. Druga čitanka
Godine 1887. Treća čitanka i Četvrta čitanka
Godine 1887. Zemljopis za IV razred
Godine 1887. Prva računica; Druga računica.
Godine 1893.Treća računica i Druga računica;
Povijest Bosne i Hercegovine za osnovne škole (IV razred).
Sve knjige napisane su hrvatskim jezikom.
Radi posebnih povijesnih, kulturnih, narodnih, vjerskih, političkih i drugih razloga nova vlast (austrougarska) odlučila je da se i školske knjige posebno tiskaju za novoosvojeno područje. Svi ovi školski udžbenici ostali su u uporabi do kraja austrijske vladavine u Bosni i Hercegovini.
Nastavna pomagala:b zidne slike za poduku učenika, školska računaljka (‘Jarišovljeva’), male kamene tablice-pločice za pisanje i računanje s pisaljkama, zemljopisne karte, (čak i Bosne i Hercegovine !) globus i ostala pomagala sve je to stizalo iz Hrvatske ili izravno iz Austrije i ostajalo u uporabi sve do kraja vladavine Austrije, a mnoge te knjige i školska učila koristili su učenici sve do pedesetih godina prošloga stoljeća.
Politički i stručni nadzor nad radom učitelja i osnovnih škola
U početku, nadzor na radom učitelja i škole vršili su kotarski uredi. Kasnije je Vlada imenovala Okružne školske nadzornike. Za duvanjske škole bio je to okružni školski nadzornik u Travniku. Pri Zemaljskoj vladi u Sarajevu postojao je zemaljski školski nadzornik.
Jezik u školama
Jezik u državnim školama bio je zemaljski – bosanski jezik, a kasnije je službeni nastavni jezik bio hrvatskosrpski. Taj naziv zadržao se u duvanjskim školama, uz različite varijacije naziva: srpski i hrvatski, srpski ili hrvatski, hrvatsko srpski, srpskohrvatski), sve do početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Austrougarska vlast nastojala je provoditi jednakopravnost dvaju pisama: latinica i ćirilica. Jedno vrijeme tiskani su i posebni udžbenici na latinici za hrvatsku i muslimansku djecu, a na ćirilici za srpsku-pravoslavnu djecu.
Zemaljska vlada u Sarajevu svojom Odlukom iz 1915. godine – vrijeme I. svjetskog rata) latinicu je proglasila jedinim službenim pismom na svim školama u Bosni i Hercegovini. Zakonskom odredbom ćirilica je ukinuta i zabranjena u svim školama. Istom odlukom iz svih škola uklonjene su sve knjige i svi ćirilični udžbenici i zamijenjeni latiničnim.
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.
