Krajem godine ugovoren je posao s još dvojicom majstora, obojicom iz Kongore: Stjepanom Čolakom — Radošem i Ikom Džankićem. Oni su trebali izvaditi kamen (i pripremiti ga za gradnju) koliko još kamena bude nedostajalo. I to bi trebali završiti do sredine 1925. A do tada je planirano da bude dovršeno i zidanje zidova. Neće ni jedna stranka ulagati jamstvo, nego će Odbor — ako neopravdano otpusti majstore — nadoknaditi im 500 dinara odštete. A ako oni svojevoljno odustanu, plaćaju isto toliko Odboru.
Kad su iskopani temelji i priređen kamen za izgradnju, ponestalo je novaca i trebalo je pronaći novi novčani izvor. Fra Pavo pribjegava okušanom ‘triku’: nova proslava. Određeno je da gozba bude 9. kolovoza 1925. i da se pozove biskup iz Mostara. Biskup će proglasiti svečano župu Presvetog Srca Isusova i posvetiti mjesto. Opet dvostruka korist: duhovna i imovinska.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.