Pokojni Jozo Šarac, mlađi sin Markov, kao i većina mladića iz Mandina Sela služio je vojni rok krajem sedamdesetih godina, kojom prilikom u meni nepoznatom mjestu je nastala ova slika. Koja glava je mandoseljska nek pogađaju oni što bolje od mene vide.
Jozo je nekoliko godina nakon dolaska iz vojske oženio svoju curu Anđu, djevojku iz Vedašića, s kojom je dobio troje djece – sina Kažimira-Gagu, nazvanog po djedu Kažimiru, Markovu bratu, potom Marka, koji je ime dobio od djeda, te ljepoticu Ivu, za koju mislim da je na krštenju dobila bakino ime.
Ranih devedesetih je Jozo umro, a njegova Anđa ostala s troje djece, no velikim trudom, ljubavlju, strpljenjem i uz pomoć djevera Ante i njegove obitelji uspjela je od klinaca stvoriti poštene i uspješne mlade ljude – Gago radi u Zagrebu, vjenčan je s Antonelom i imaju dvije kćerkice, Marko se ovog ljeta ženi, on također živi i radi u gradu pod Medvednicom, a Iva, ako se ne varam, studira ekonomiju u Mostaru.
Anđa je naša susjeda, uvijek dobre volje, posebno u dane kad Gago i Antonela navrate s djecom u rodni kraj, pa će ako Bog da tako biti i ovoga ljeta.
Već se radujem kavi i razgovorima na klupi ispred stare Kažimirove kuće.
Tekst: Blago Vukadin