No zadovoljstvo ,,liepim milodarom” nije trajalo dugo: niti dva tjedna nakon svečanosti izgorio je nedavno dovršeni župni stan (16. 7.)! To je privremeno onemogućilo dalju gradnju crkve. Ali se fra Pavo ne obeshrabruje: još iste godine opet potpuno dovršuje župnu kuću!
Kako je izgorjela kuća, nije baš posve jasno. Prema pričanju, zapalila se prolivena mast na tavanu nepažnjom župnikova dijaka Ante Krajine (iz Kongore). Biskupov tajnik piše fra Pavi, odgovarajući na njegov upit, da ni sam Biskupski ordinarijat nije u stanju pozajmiti novce, nego da fra Pavo pozajmi od župa Seonica i Bukovica te nastavlja: ,,Nerazumjevanje Vaših župljana da Vam vatreno pomognu pri radji, pače, kako smo razumjeli otpor, i što je još gore objede, da ste sami kuću zapalio, te Vam stoga neće ni japije gotove da dotjeraju, jako Nas žalosti,i slobodno im recite, da će Nas dotjerati, da ćemo im župu ukinuti. Ne ćemo i ne možemo trpiti, da župnik u štali s konjom stanuje! Tko je krivac, što je kuća izgorjela, ne znamo i ne možemo nikoga osuditi i kazniti, ali znamo samo to da ste Vi kriv što nijeste dao kuću osigurati proti požaru…”
U svakom slučaju, vatru nisu uspjeli utrnuti. Još nije bilo vodovoda do crkve, pa je najbliža voda bila na vrelu Džaferovac, udaljenom preko 1,5 km.
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.
Foto: Ivica Šarac