U nedjelju (26. lipnja) je u obiteljskoj kući u Tomislavgradu preminuo naš stričević Karlo, u sedamdesetčetvrtoj godini života, a u ponedjeljak su ga prijatelji i rodbina ispratili na njegov zadnji ovozemaljsku put, do mandoseljskog groblja.
O Karlu su lijepe riječi na mandoseljskoj stranici napisali pripadnici njegove generacije, Ante Slavkov i Ante Šarac, i sve su rekli – njihov školski i životni prijatelj, Karlo Vukadin, sin Ivanov i Anđin iz roda Joskanovića bio je od djetinjstva do smrti pouzdani i dragi suputnik, suigrač, savjetnik i pomoćnik u raznim životnim radostima i nedaćama.
Ova slika iz zbirke Ivana Mijina prikazuje mladog Karla (dečko s kožnom torbom u ruci, tko poznaje Karlova Ivana odmah će prepoznati i oca) za vrijeme školovanja koje je apsolvirao najprije u Mandinu Selu, pa u tadašnjem Duvnu, potom u Imotskom i na kraju u Drvaru – uvijek s puno odgovornosti prema sebi i svojima.
Takav je bio Karlo – nije glasno pričao nit se previše hvalio, a ono što mu je bilo povjereno obavljao je savjesno i pouzdano, ne samo za sebe i svoje, nego i za druge.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ivan Vukadin Mijin