„Kako smo zgodne i lipe“ napomenu svaki put kad piju kavu listajući po Jozinom albumu Anđa, Ruža i Dragica, tri Mandoseljke, koje se skoro četrdeset godina nakon poziranja pred fotoaparatom nisu nimalo promijenile. Još uvijek su mlade i nasmijane.
A kako i ne bi bile takve! Sve tri imaju svoje obitelji, djecu i unučad, broja im ne znam, i zdravlje ih dobro služi.
Anđa je udana u Borčane, za duvanjskog pjesnika Marka Matića, žive u Zagrebu već desetljećima, a njihovi klinci odavno su odrasli i imaju vlastitu djecu.
Dragica je u doba nastanka slike hodala s kongorskim kondukterom Markanom, s kojim je se malo kasnije vjenčala, da bi u braku dobili četiri kćeri, te je i ona već odavno ponosna baka koja dječja kolica gura nekad u Austriji, nekad po Kongori.
Ružu Jozinu svi znate. Otkad je moj stričević Jozo u mirovini, njih dvoje su se vratili na rodnu grudu, gdje zajedničkim snagama sade cvijeće, prave kavu susjedima i rodbini i svakog dana ugošćavaju brojne unuke.
Ljepotice sa slie sam nedavno vidio i mogu za kraj još jednom naglasiti da su još uvijek mlade i vesele. Nek tako i ostane.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Kalčić