U mjesecu studenom, anno domini 1997, mandoseljski heroj Domovinskog rata, te Ružin, Anin, Perkin, Jagodin i Danin brat, Ivin i Jozin mlađi sin Ante Vukadin, nakon oporavka od bojišta, ranjavanja i četničkog premlaćivanja u logoru, u kojem je proveo više mjeseci nakon pada Hrvatske Kostajnice, odlučio je skućiti se i skupio je kićene svatove.
Antina izabranica Anđa iz duvanjskog sela Seonice čekala je svoga Antu da joj se živ i manje-više zdrav vrati, njegovala ga potom smiljem i bosiljem, povratila ga među žive i vjerojatno pustila poneku suzu radosnicu kad ju je Ante, po starom duvanjskom običaju, zaprosio.
Vjenčanje je, ako se ne varam, bilo u župnoj crkvi u mladinu selu Seonici, a nakon što je Anđa ispraćena od svoje rodbine uspjela prebaciti jabuku preko krova Jozinih dvora, vesela kolona zaputila se je u pravcu Mesihovine, do Čađina salona u kojem su svirali prvi tamburaši u mandoseljskim svatovima – Slavonske lole.
Što je bilo na stolu ne zna se više, na slici je vidljivo da je kulen pojeden još prije juhe, a boca cole služila je vjerojatno više kao dekoracija, nego kad sredstvo za gašenje žeđi. Usput rečeno, ova fotografija nastala je u mandoseljskom svatovskom kutku, svi momci na slici osim Ilije Smiljanića (sjedi pored pokojnog Ilije) su iz našeg sela.
Ah, da …. Anđa i Ante još uvijek su zaljubljeni jedno u drugo, žive u Velikoj Gorici, u selu prave lijepu kuću, i dobili su troje krasne djece – Marko, Josipa i Tomislav se zovu njhovi klinci.
Tekst: Blago Vukadin
Foto: Ante Vukadin