UNUTARNJA ORGANIZACIJA GSS HVO-a
Na čelu GSS-a bio je Ivan Bagarić koji je kasnije, kad je organizirano Ministarstvo obrane, obnašao dužnost pomoćnika ministra obrane za zdravstvo. U svom sastavu GSS je imao četiri odjela. Važno je istaknuti da je ova organizacija uspostavljena mjesec dana prije donošenja odluke o osnivanju HVO-a i dva mjeseca prije organiziranja GS HVO-a. Odjel preventivnomedicinske zdravstvene zaštite (PMZ), kojeg je vodio Ivo Curić, osim osnovne djelatnosti praćenja i nadzora higijensko-epidemiološke situacije na terenu te drugih vid ova javnozdravstvene djelatnosti u ratu, u svom sastavu imao je i medicinsku logistiku koja je imala za zadaću pravovremeno osiguranje lijekova i sanitetskoga materijala. Ešalonske medicinske službe brinule su se o ranjenicima od momenta prihvata do bolničkoga zbrinjavanja. Odjel za ratne bolnice kojim je zapovijedao Jadrako Barišić, skrbio je o radu i nadzoru ratnih bolnica te o popuni kadrovima. Informacijski odjel uspostavljao je komunikaciju unutar službe i uvezivao je s drugim strukturama koje su nam bile potrebne za rad. Ovaj je odjel također prikupljao podatke S terena te ih obrađivao, a po potrebi je davao informacije vezane za ratno zdravstvo.
U vrijeme dok je obrana bila organizirana na općinskoj razini, općinska vojna zapovjedništva uključivala su zapovjednike općinskih sanitetskih stožera, koji su imali ulogu pomoćnika vojnih zapovjednika općinskih vojnih stožera. Ratno je zdravstvo obuhvaćalo liječnike iz vojnih postrojba (bojna i brigada), medicinske tehničare i, nakraju, bolničare u satnijama, vodovima i desetinama. Lanac zapovijedanja medicinskim službama od GSS-a išao je do zapovjednika sanitetskih stožera po općinama, liječnika pri brigadama i bojnama te medicinskih tehničara i bolničara. Drugi vertikalni lanac zapovijedanja izravno se spuštao od GSS-a do zapovjednika ratnih bolnica. Od listopada 1992. godine GSS se integrira u novonastalo Ministarstvo obrane te postaje njegov “sektor za zdravstvo”, a zapovjednik GSS-a ima status pomoćnika ministra obrane za zdravstvo. Ustrojbeno i hijerarhijski došlo je do funkcionalnoga razdvajanja dotadašnjeg GSS na dva dijela. Jedan je dio imao operativnu ulogu (služba za zbrinjavanje ranjenika i kontrolno-inspekcijska služba), a drugi logističku (sanitetski stožer”, kojem je zapovijedao Tugomir Gverić) u operativnom dijelu i postrojbama ratnoga zdravstva na terenu, kao što je nabava lijekova i medicinske opreme te osiguranje drugih oblika medicinske potpore (epidemiološka, stomatološka, psihijatrijska i psihološka djelatnost).
Osobito važnu i nadasve osjetljivu ulogu imala je služba nadležna za informiranje i istraživanje u svezi s djelatnošću vezanom za skrb o nestalim i zarobljenim osobama. Ta je služba bila izvor podataka našim komisijama za razmjenu nestalih i zarobljenih vojnika i civila HVO-a, a za uspješnost njezina rada možemo najviše zahvaliti Mariji Brajko Brnčić i Ivici Brnčiću. Služba za zbrinjavanje ranjenika bila je zamišljena kao ešalonska u sustavu zdravstvene zaštite, s tom razlikom da zbog specifičnosti okruženja i potreba nije imala striktnu ešalonsku organizaciju. Načelnik ovoga odjela (Toni Kolak) bio je izravno nadređen načelnicima ratnoga zdravstva u postrojbama na terenu. Također bio je nadležan za rad načelnika ratnoga zdravstva u brigadama, a oni su bili odgovorni za liječnike pri bojnama i u nižim postrojbama. Udogovoru sa zapovjednicima ratnoga zdravstva na terenu koordinirao je rad zdravstva u postrojbama te rješavao nastale probleme na terenu. Sa zapovjednicima ratnih bolnica koordinirao je rad kirurške ekipe te vršio smjenu ekipa. U toj fazi organizacije mobilne kirurške ekipe su dale svoj puni doprinos. Načelnik Službe za zbrinjavanje ranjenih vodio je brigu o konačnom zbrinjavanju ranjenika III. I IV. ešalona te rehabilitaciji. Iako je načelnik odjela za zbrinjavanje ranjenika bio u ulozi nadređenoga časnika načelnicima ratnih bolnica, sve su ratne bolnice imale visoki stupanj samostalnosti. Zahvaljujući rastu sustava, posebno važno mjesto zauzela je kontrolno-inspekcijska služba, kojoj je na čelu bio specijalist medicine rada, a tu je dužnost vrlo uspješno obnašao Ivo Šandrk. Kasnije je došlo do još jednoga preustroja ratnoga zdravstva kao slijed promjena na razini Ministarstva obrane. U kolovozu 1993. Godine osnovano je Ministarstvo zdravstva, koje je skrbilo nad organizacijom i provedbom zdravstvene zaštite onih područja koja nisu bila zahvaćena ratom. Ministarstvo zdravstva postalo je značajan partner ratnoga zdravstva HVO-a koje je i dalje nastavilo skrbiti o postrojbama HVO-a. Civilno i ratno zdravstvo nikada nije bilo u potpunosti odvojeno, njihova organizacija i funkcioniranje bilo je prilagođeno situaciji na terenu. U osnovi sve su medicinske ustanove i osoblje na svom području odgovornosti, uključujući i ratne bolnice i medicinsko osoblje u vojnim postrojbama, bili zaduženi pružati pomoć i vojsci i civilima. Osnivanjem Ministarstva zdravstva, sve civilne zdravstvene ustanove u područjima koja nisu bila zahvaćena ratom potpale su pod njegovu nadležnost.
(nastavlja se)
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.): Ivan Bagarić i ostali: „Suradnja s ratnim zdravstvom HVO-a“, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.