ULOGA I MJESTO GSS HVO-a
Ovdje prikazano mjesto i uloga GSS-a predstavlja viđenje onih koji su kreirali sustav u cjelini, međutim, svaka općina i svaka postrojba svijet je za sebe u kojemu su pojedinci, u zajedništvu s nama, ali i samostalno na temelju vlastitih prosudbi, donosili odluke i gradili sustav iznutra. Razvoj, prilagodba i promjene cjelokupne zdravstvene službe pratila je formacijski ustroj, promjene i rast oružanih snaga (OS) HVO-a koje su (s pripadajućim zdravstvom) prošle put od samoinicijativnoga organiziranja pojedinaca, preko amaterskih oblika organizacije do dobro organizirane vojske. PO osnivanju HVO-a (travanj 1992. godine) slijedilo je organiziranje dragovoljačkih vojnih postrojbi na teritorijalnom načelu. Naš
GSS pridružio se Glavnom stožeru (GS) i bio je važan čimbenik u obrani Hrvata BiH. S obzirom na to da su GS OS HVO-a i GSS bili organizirani neovisno jedan o drugomu, GSS je bio samostalna institucija koja je kasnije, preustrojem vojne sastavnice HVO-a ušla u sastav Ministarstva obrane. Ta dva tijela blisko su surađivala i bila su na istoj hijerarhijskoj razini, što je vjerojatno jedinstven slučaj u vojnoj medicini (sl. 2). U nadležnosti GSS-a bila je cjelokupna služba ratnoga zdravstva HVO-a, između ostaloga organiziranje i opskrba ratnih bolnica te organizacija ratnoga zdravstva u postrojbama, kontrola i inspekcija svih zdravstvenih ustanova i djelatnika kao i pravovremeno izvještavanje nadležnih. S ciljem usklađivanja potrebnih aktivnosti održan je skup na kojemu su nazočili djelatnici GSS-a te svi općinski načelnici ratnoga zdravstva. Raspravljen i usvojen koncept ustroja ratnoga zdravstva.
Dogovorene su daljnje aktivnosti uz stalni obilazak i nadzor cijeloga terena od strane djelatnika GSS-a. Također je dogovoreno da se za slučaj potrebe u funkciju stave ratne bolnice Tomislavgrad i Grude. Bolnica u Mostaru proglašena je također ratnom ustanovom. Donesena je odluka da se pristupi izgradnji tzv. paket-radioveze na cjelokupnom terenu. Djelatnici GSS-a nastavili su s ustrojavanjem zdravstva u postrojbama i na prvoj liniji bojišnice. Organizirane su prihvatne stanice, označeni su putovi evakuacije, nastavilo se s uvježbavanjem pružanja prve pomoći vojnicima. Nakon obilaska šireg prostora Mostara, koji je bio pod punim okruženjem srpske paravojske, djelatvojninike GSS-a zatekao je rat na Kupresu. Otvaranjem kupreškoga ratišta stavljene su u funkciju ratne bolnice u Tomislavgradu, Livnu, Rami i Bugojnu. Padom Kupresa, djelatnici GSS-a dali su veliki doprinos obrani Šujice, što je pomoglo uspostavi linije obrane i zaustavljanju daljnjega srpskog napredovanja. Prije ovih događanja organizirali smo i stanice za prihvat ranjenika u Jablanici i Konjicu te obišli prostore središnje Bosne. Ustrojili smo ratne bolnice u Uskoplju, Novom Travniku (kasnije preseljena u crkvu u Novu Bilu), Žepču, Čajdrašu (Zenica), Jajcu, Fojnici i Kiseljaku. S obzirom na strateški položaj Fojnice i postojeće resurse, ratna bolnica Fojnica bila je centralna bolnica za Srednju Bosnu.
U akcijama oslobađanja Mostara i istočne obale Neretve medicinsko je osoblje također dalo ogroman doprinos. Budući da je i Jajce u drugoj polovici 1992. godine bilo pod stalnom opsadom, djelatnici GSS-a su pod vrlo teškim okolnostima u tajnoj akciji organizirali i uspješno proveli izvlačenje ranjenika oklopnim autobusom, a ratna je bolnica premještena u hidroelektranu Jajce. U ovoj su se akciji osobito istakli Tugomir Gverić, Jadranko Barišić i Toni Kolak, a “zaštitni znak” spomenute jajačke bolnice bio je kirurg Benjamin (Ben) Markin. Okupacijom Jajca djelatnici ratnoga zdravstva posljednji su napustili grad, a među njima i kirurg Ben koji je do kraja rata radio u ratnoj bolnici u Mostaru, s jednom “stankom” kad je kao dragovoljac proveo u Žepču koje se mjesecima nalazilo u potpunom okruženju. Zahvaljujući svojoj hrabrosti, a nadasve ljudskosti i ljubavi prema ljudima u potrebi, Ben je bio i ostao ikona ratnog zdravstva HVO-a.
Daljnji tijek događaja odredila je i dobro organizirana zdravstvena služba HVO-a. Tako je GSS preuzeo odgovornost iz drugih segmenata obrane. Neki primjeri zorno govore o mjestu i ulozi GSS-a u samom početku organiziranja obrane. Tako smo npr. s ciljem zaštite mobiliziranih pripadnika HVO-a te radi sprječavanja zloupotreba kad je u pitanju oslobađanje od službe, ili upućivanje vojaka na bolovanje, organizirali općinske liječničke komisije u čijoj su nadležnosti bile sve mobilizirane osobe u dotičnoj općini. GSS je zbog sakupljanja videozapisa i drugih dokumenata te dobro vođene baze podataka o ranjenicima, poginulim i nestalim osobama, bio svojevrsna logistička potpora drugim institucijama, kao što je, na primjer, komisija za razmjenu zarobljenika i poginulih. Također, organizirali smo sakupljanje iskaza i videozapisa svjedočanstava ljudi koje je neprijateljska strana držala u zarobljeništvu, s ciljem da ih se uz pomoć međunarodnih organizacija (MCK) evidentira i stavi na liste za razmjenu.
(nastavlja se)
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.): Ivan Bagarić i ostali: „Suradnja s ratnim zdravstvom HVO-a“, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.
Foto: jabuka.tv