RATNA AGRESIJA NA HRVATSKO I MUSLIMANSKO-BOŠNJAČKO STANOVNIŠTVO U BIH
Organizacija ratnog zdravstva ne može se razumjeti bez povijesnih podataka o srpskoj agresiji.
Srpska agresija na BiH započela je 19. rujna 1991. godine razaranjem hrvatskog sela Ravno na jugoistoku BiH za vrijeme agresije na šire područje Dubrovnika. Muslimansko-bošnjački (u daljnjem tekstu – Bošnjaci) izvori navode da je rat u BiH počeo u travnju 1992. godine kada su Srbi, nakon referenduma za neovisnost BiH napali Sarajevo. Prije toga, većina hrvatskih i bošnjačkih zastupnika u parlamentu je izglasala deklaraciju o neovisnosti BiH. Srpski zastupnici su bili protiv te su napustili sjednicu, a velikosrpska se agresija proširila na cijelu zemlju.
Po brutalnosti kojom je izvedena, velikosrpska agresija na BiH spada u svjetski primjer zločina (homicida, urbicida i ekocida). Kao i u Hrvatskoj, pod krilaticom o tobožnjoj ugroženosti Srba, razaralo se i palilo gradove i sela, ubijalo i progonilo civile, žene, djecu Uništavana su prirodna i gospodarska dobra, gažene su sve međunarodne konvencije, Božja i ljudska načela. To je bio rat protiv naroda s dalekosežnim javnozdravstvenim posljedicama. Stradali su Hrvati i Bošnjaci a i svi drugi koji su živjeli na tom prostoru. Nažalost, vlade najvećega broja zapadnih zemalja, koje za sebe kažu da su slobodne, nisu dovoljno činile- kako bi spriječile ovo zlo, nego su ga na stanovit način i poticale. Donošenje rezolucije UN-a o zabrani isporuke oružja hrvatskom i muslimanskom narodu za obranu dodatno je ohrabrilo agresora. Istodobno, međunarodne humanitarne organizacije bile su nepripremljene kako bi odgovorile na neodgodive potrebe i molbe-najpotrebitijih.
Zbog izostanka reakcije službene vlasti na rat u Hrvatskoj (“to nije naš rat”) te neimanja odgovora na otvorene prijetnje BiH legalno izabrani zastupnici hrvatskoga naroda u BiH 18. studenoga 1991.godine donijeli su odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB) kao okvira za obranu naroda i države. Kasnije (8. travnja 1992.godine) donesena je i odluka o uspostavi Hrvatskoga vijeća obrane (HVO-a) kao vrhovnoga tijela obrane. Poučen iskustvom rata u Hrvatskoj, hrvatski narod u BiH žurno se organizirao i odmah uključio u obranu prostora kojeg je nastanjivao. Bošnjaci su se također u znatnom broju uključili u postrojbe HVO-a, a poslije organizirali vlastitu vojsku -“Armiju BiH”. Isto tako, Hrvati su ulazili u postrojbe Armije tamo gdje su bili u manjini ili su se, već organizirani u postrojbe HVO-a, borili skupa s Armijom Kao primjer te suradnje je obrana Sarajeva, kada su grad pod opsadom branili Bošnjaci, Hrvati i manji broj Srba. Isto je bilo i u bihaćkoj regiji te Posavini gdje su Hrvati i Bošnjaci tijekom cijeloga rata očuvali zajedništvo i zajedno se borili u postrojbama HVO-a.
(nastavlja se)
Izvor: Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na RH (1990.-1995.): Ivan Bagarić i ostali: „Suradnja s ratnim zdravstvom HVO-a“, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.