Prvo što je fra Pavo napravio bilo je osnivanje župnog vijeća (ili: crkvenog odbora), sastavljenog od uglednih domaćina iz svih sela. To je bilo niti 20 dana nakon njegovadolaska: preuzeo je župu 3. svibnja 1922. On sam bio je i ostao duša toga odbora i začetnik gotovo svih podhvata i nauma. Sve sjednice i zaključke donesene na njima počeo je od početka bilježiti, s druge strane već navedene KNJIGE ZA USPOMENU, pa nam je po njima lakše i oživotvoriti povijest župe iz toga vremena.
Izabrani su slijedeći odbornici (na prvoj sjednici 21. 5. 1922.):
Iz Kongore: Jozo Pokrajčić i Luka Galić
Iz Borčana: Marko Matić i Andrija Krištić
Iz Mandina Sela: Marko Vukadin i Jozo Vukadin
Iz Lipe: Jozica Gabrić i Toma Šolje Karačić
Njihovi zamjenici: Ivan Martinović, Pere Džankic, Petar Majić i Peras Majić.
Na toj prvoj sjednici odlučeno je da se najprije načini bolji izvanjski oltar, tj. da se pokrije “šimlom” i tako služi kao kapela. Svako domaćinstvo trebalo je na konju dopremiti po pet komada šimle za krov. Šimla je isto što i šindra: otesana daščica za pokrivanje krova, u to vrijeme umjesto crijepa. Taj plan bio je, vjerojatno uskoro, i ostvaren.
U mjesecu srpnju iste godine bila je i prva sveta krizma u župi. Obavio ju je biskup Mišić. Fra Pavo je priredio svečani dočeka spomenutog biskupa. Dočekali su ga svi “starešine kuća”.
(kraj)
Tekst: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.