Sjećam se i danas
kad bi moj stariji brat dolazio s Kupresa,
vitak kao jablan i visok do krovova,
ja bih čekao kod škole
gdje je naše vojnike dovozio autobus.
Onda smo zajedno išli do kuće nas dva, brat i ja.
Ja bih mu nosio ru’sak
i trudio se čvrsto koračati, po vojnički.
A dva puta sam, dobro se sjećam, nosio mu i pušku.
Dok sam zamišljao kako se brat bori na Kupresu,
ljudi koji bi nas sreli s poštovanjem su brata pozdravljali,
a mene bi pomilovali po glavi.
Danas je brat nekako tiši, savinuo se,
i kad stanem pored njega vidim da sam za glavu viši.
Ali dobro se sjećam
kad bi brat dolazio s Kupresa,
vitak kao jablan i visok do krovova,
kako sam mu nosio ru’sak i pušku čak dva puta,
i kako smo s ponosom išli moj brat i ja, nas dva.
T.M.

Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.