Što ti je čovjek…

Vrijeme izletjelo iz tračnica

rano proljeće obuklo se u bijelo

a bura dobro propuhala ljudske duše

i cvjetne krošnje voćaka stresla.

 

Čovjek iskočio iz okvira ljudskih norma.

Krivo shvativši slobodu, pobjegao od sebe

razmilio se po prostranstvima ove Zemlje

u potrazi za vodom i kruhom

jedrim zrnom i pogačom

kad kruha dovoljno ima;

 

a onda traži stan

zatim hoće veći, na što nižem katu

kuću na brijegu

vilu na kopnu i moru

po mogućnosti s bazenom

više vlasti

i časti;

i tu ne zna stat:

žudi za tuđom ženom

tuđom zemljom

hoće tuđe more

blaga tuđa

tuđe glave.

 

I onda kad ni sam više ne zna što bi

čuje kako bi bilo dobro da na vrijeme rezervira kartu za let

i izlet na jedan od planeta

da se u kabini rakete polako okreće u bestežinskom stanju

malo ljuljuška

s opremom skakuće po surom terenu

i promisli o gradnji neke vikendice ondje

 jer na Zemlji ionako mjesta više nema?!

 

Ante Šarac