Kao totalnom sportskom antitalentu uvijek mi je najteže pisati tekstove o sportu kojega baš i nisam ljubitelj, pa i nogometa, kojega sam nekada igrao ali se nikada baš nisam proslavio svojim nastupom. Uvijek sam mislio kako je problem u meni (dijelom i jeste), no tek sam kasnije shvatio da sam imao talenta ali ga Bog jednostavno nije dodijelio meni, nego preko moje tetke Ljube, ćaćine sestre udane u susjednu Lipu u Gabriće, njenoj najmlađoj kćeri Ružici, dakle mojoj tetkanoj, koja pučki rečeno „rastura“ nogomet i pravi je (ženski) virtuoz s loptom.
Dok je s ostatkom obitelji živjela u rodnom kraju od malena je naganjala loptu i bila je daleko bolja i od mnogih muških nogometaša koji su (u)mislili kako je Bog nogomet izmislio i darovao ljudima samo radi njih samih.
Odlaskom u Austriju, prije desetak godina, ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu Ružica je samo još više pojačala igrajući u ženskoj ligi za SPG Weilbach/ Antiesenhofen. Ljubav prema nogometu nije prekinuta ni teškom ozljedom noge u ljeto 2013. godine, koja ju je od lopte i nogometnog terena odvojila na više mjeseci. O ozbiljnosti ove ozljede govori i to da je s treniranjem i nastupom započela tek u proljeće ove godine.
Ružica je razbila stav kako je nogomet rezerviran isključivo za muškarce a da je bila u pravu pokazuje ovih dana i osnivanje Ženskog nogometnog kluba „Duvanjke“ u Tomislavgradu.
Jedno je sigurno: nogomet vole i igraju i žene a Tomislavgrad je rasadnik i ženskih talenata u nogometu. Jedan od tih talenata upravo je Ružica Gabrić iz Lipe.
Tekst: Ivica Šarac