Andrija naš,
Svaki odlazak nekoga od nas iznenadi nas, posebice kad je riječ o mlađim ljudima kao što si ti bio. Posljednji put vidjesmo se na Lovrijencu u veljači 2019. pri ukopu moje sestre Anđe. Otada nismo se ni čuli ni vidjeli, ali dovoljno znam o tebi kako si se komadao na sve strane da zadovoljiš potrebe djece, žene, a bio si spreman vazda pomoći i bližnjima kad su te tražili pomoć. Tvoje tijelo nije izdržalo takav tempo i moralo je negdje puknuti.
Ili je ipak Svevišnji bio zgotovio granični prijelaz da pređeš na onu stranu, stranu među pravednicima, gdje sve od ovoga svijeta prestaje biti važno, a važno je samo gledati i slaviti Gospoda. Pa premda se nadam da je tako, nije isključena molitva da bude tako. Neka tako bude.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine.
Obitelji i rodbini sućut.
Ante Šarac