{"id":95966,"date":"2026-03-18T19:50:12","date_gmt":"2026-03-18T17:50:12","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=95966"},"modified":"2026-03-19T14:29:12","modified_gmt":"2026-03-19T12:29:12","slug":"kratki-tekst-o-anti-ivicu-marijanovicu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/kratki-tekst-o-anti-ivicu-marijanovicu\/","title":{"rendered":"Kratki tekst o Anti Ivi\u0107u – Marijanovi\u0107u"},"content":{"rendered":"

Dobro se sje\u0107am trenutka kada je Ante Ivi\u0107 iz Zvornika, gdje je posljednjih godina izdr\u017eavao svoju robiju, u pratnji \u0106ipe Ra\u0161i\u0107u\u0161ina banuo (u\u0161ao) u ku\u0107u pok. Bo\u0161ka. U Bo\u0161kovoj ku\u0107i bilo je silo, gdje su se stariji i odrasliji\u00a0 ljudi okupljali i kratili duge no\u0107e (od kasne jeseni do ranoga prolje\u0107a). Moglo je to biti 1960. ili 1961. godina. U ku\u0107i su bili \u0160imun Rezo, Prlju\u0161a, Slavko, Bo\u0161ko, Jozo, Pere (Pe\u0161a), \u0160\u0107eta, Marko Ka\u017eimirov, \u0106iko i nas nekoliko dje\u010daka. Bile su nazo\u010dne i \u017eene: Bo\u0161kova \u017eena Mili\u0107u\u0161a, moja mati Seoni\u010dka, Iva, (Jozina \u017eena), Cebarka i jo\u0161 neka od \u017eena, ne sje\u0107am se. <\/span><\/p>\n

Pove\u0107a Bo\u0161kova soba bila je puna ljudi i dima kojeg su stvarali pu\u0161a\u010di. Dakako struje jo\u0161 nije bilo u selu. Neo\u010dekivano (kasno na ve\u010der) \u00a0u sobu su u\u0161li \u0106ipa i odmah iza njega Ante Ivi\u0107 \u2013 Marijanovi\u0107. Visok mu\u0161karac, koji je tada mogao imati izme\u0111u \u010detrdeset i pedeset godina. Bio je ko\u0161\u010dat i za tada\u0161nje na\u0161e prilike gospodski uredan i odjeven. Na sebi je iamo gra\u0111ansko odijelo, bijelu ko\u0161ulju i kravatu, te dugi tamnoplavi zimski kaput. U ruci je nosio jedan kofer. Nitko ga od nazo\u010dnih nije prepoznao. Proteklo je dvadeset godina kako je Ante\u00a0 ‘nestao’ iz sela. Najprije vrijeme rata, a kasnije 15 godina te\u0161ke robije u partizanskim kazamatima. Kada je \u0106ipa rekao da je rije\u010d o Anti svi smo zastali i bili smo jako zbunjeni. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

\u010culi smo mi pri\u010du o Antinoj sudbini i zanli smo gdje i kako Ante tamnuje. Ubrzo je postalo malo mu\u010dno: Ante se predstavio, nakon \u010dega je po\u010delo pozdravljanje i ljubljenje. Sve to nije pro\u0161lo bez neke ushi\u0107enosti i suza. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Za\u0161to je Ante do\u0161ao ba\u0161 u Bo\u0161kovu ku\u0107u. Siguran sam kako je on Bo\u0161ka tada nazvao kumom i on njega isto tako. Znali smo tada kako je na\u0161a velika obitelj vodila brigu i o Antinom imanju: njivama i livadama. Znali smo kako smo od Ante dobivali i pisma, i mi njenu odgovarali. Znali smo kako je i od vremena do vremena iz na\u0161e ku\u0107e Anti poslan i paket. U rijetkim pismima koja je Ante primao od kuma Bo\u0161ka mogao je biti obavije\u0161ten \/ radi zatvorske cenzure vodilo se ra\u010duna o sadr\u017eaju pisma u oba pravca\/ grubim crtama o \u017eivima i mrtvima, kao i svojoj djevojci \u2013 zaru\u010dnici Ru\u017ei iz Omolja. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

U jednom pismu Bo\u0161ko je Anti javio da je umrla Ru\u017ea, misle\u0107i na svoju k\u0107erku Ru\u017eu koja je bila udana na Bla\u017euj za Juru Rado\u0161a. Ante je razumio da je umrla njegova djevojka \u2013 zara\u010dnica Ru\u017ea iz Omolja.\u00a0 Po Antinu dolasku\u00a0 u Bo\u0161kovu ku\u0107u odmah je sve bilo razja\u0161njeno. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Samo koji dan iza Antina dolaska Bo\u0161ko i Ante oti\u0161li su u Omolje\u00a0 pozdraviti Ru\u017eu. Danas mi je mogu\u0107e razumijeti u kakvom je stanju straha, brige i neizvjesnosti, ali i vjernosti svome Anti Ru\u017ea \u017eivjela i o\u010dekivala bilo koju vijest o Anti, a osobito njegov izlazak iz zatvora. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Kako su Jozo i Pere tada \u017eivjeli u Bo\u0161kovoj ku\u0107i u zajedni\u010dkom ku\u0107anstvu, Jozin dio na\u0161e ku\u0107e bio je slobodan. Sje\u0107am se kako je Jozina ku\u0107a\u00a0 na brzinu ure\u0111ivana i pripremljena za Antino useljenje. Sje\u0107am se kako su neki iz sela donosili koji komad namje\u0161taja (krevet, stol, neku policu, ne\u0161to od posu\u0111a, \u0161poret, ne\u0161to drva i jo\u0161 koje\u0161ta)\u00a0 Ante je ubrzo po\u010deo \u017eivjeti svoj \u017eivot na slobodi. Kako je u zatvoru izu\u010dio stolarski zanat Ante je ubrzo po\u010deo sebi i drugima izra\u0111ivati stolove, krevete, ormare, baule (sanduke za djevoja\u010dko ruho i dr.)<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Kako se Jozi i Ivi ra\u0111alo sve vi\u0161e djece, a Bo\u0161kova ku\u0107a postajala je tijesna, to se Jozo spremao preseliti u svoj dio ku\u0107e. Nisam siguran kada se to dogodilo. Mogu\u0107e je Ante u Jozinoj ku\u0107i \u017eivio godinu ili vi\u0161e, a nakon toga se preslio u Bajinu ku\u0107u. Iz Bajine ku\u0107e Ante je kona\u010dno na\u0161ao svoj ovozemaljski mir sa svojom Ru\u017eom u svojoj novoj velikoj kamenoj ku\u0107i.<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Ante je bio dobar i plemenit \u010dovjek. Svima je pomagao koliko je mogao, a drugi su mu uvelike uzvra\u0107ali. Bio je malo tvrd i zatvoren. Duge i te\u0161ke godine robovanja ostavile su na njemu duboke tragove. O godinama tamnovanja Ante je rijetko i tek nekima pone\u0161to govorio. On je to nosio u sebi i s time \u017eivio. Bio je pod stalnim nadzorom tajnih i javnih komunisti\u010dkih slu\u017ebi. Kada bi drug Mar\u0161al T. dolazio u BiH, Ante je za sve to vrijeme morao biti u pritvoru. <\/span><\/p>\n

Sa na\u0161im ocem Ante je bio u posebno dobrim odnosima. Bio je kum Frani.\u00a0 Bio je \u010dest gost u na\u0161oj ku\u0107i. Imao sam priliku s Antom \u010desto razgovarati, no, nikada (iako sam \u017eelio) detaljnije o ratu i zatvoru.<\/span><\/p>\n

Ante Vukadin – \u0106ipa
<\/span><\/strong><\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n

https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/ante-ivic-bio-je-to-uzas\/<\/a><\/p>\n\n

ANTE IVI\u0106: Bio je to u\u017eas<\/a><\/blockquote>