{"id":90136,"date":"2026-02-16T07:39:01","date_gmt":"2026-02-16T05:39:01","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=90136"},"modified":"2026-02-16T16:06:18","modified_gmt":"2026-02-16T14:06:18","slug":"zaboravljeno-cudo-svetog-ive","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/zaboravljeno-cudo-svetog-ive\/","title":{"rendered":"Zaboravljeno \u010dudo svetog Ive"},"content":{"rendered":"

Svaki narod, svako selo, svaka obitelj i svaki pojedinac ima svoje velike doga\u0111aje, svoje velike ljude i svoje male doga\u0111aje i male ljude. Ponekada narod zaboravi na male ljude i male doga\u0111aje, a bome se tako dogodi i s obiteljima i pojedincima. Kao da je svijet op\u010daran velikim ljudima i velikim doga\u0111ajima, a mali ljudi i mali doga\u0111aji su osu\u0111eni na zaborav. No tko zna bi li bilo vlikih doga\u0111aja i velikih ljudi da nije bilo malih doga\u0111aja i malih ljudi?  Tek u nekom neobi\u010dnom razgovoru i \u0161ali se ljudi sjete takvih doga\u0111aja i malih ljudi. Tek u na\u0161oj pri\u010di oni o\u017eive, uskrsnu iz pepela zaborava i uzdignu se svom svojom veli\u010dinom iz nebitnosti i neva\u017enosti. Oni postanu zna\u010dajni za na\u0161e sje\u0107anje neka vrsta eliksira, \u017eivotne vode. <\/span><\/p>\n

U na\u0161em hrvatskom narodu, u na\u0161em duvanjskom kraju, u na\u0161im seoskim obiteljima, za na\u0161e o\u010deve, djedove, majke i bake posebno mjesto zauzimaju sveci i svetice. To su oni ljudi koji su se iskazali svojim sveta\u010dkim \u017eivotom, barem tako nam ka\u017eu na\u0161i fratri i pi\u0161u svete knjige. Ti svetci i svetice su u narodu i obiteljima zauzimali posebna mjesta, imali su i  imadu jo\u0161 uvijek, svoje posebne zadatke i odgovornosti. Tako je npr. sv. Ante uvijek pomagao u sitnim nevoljama kad se ne\u0161to izgubi. Gospa je univerzalna, a Isusa skoro nitko niza\u0161to ne moli, iako bi On morao bit najbolji za sve vrste svakodnevnih potreba. <\/span><\/p>\n

Duvanjski narod sa svetcima ve\u017ee posebna ljubav i povjerenje, pogotovu kad se radi o svakodnevnim mukama i potrebama. Nit se sveci ljute \u0161to ih ljudi za sva\u0161ta mole, nit se ljudi srame \u0161to za sva\u0161ta mole u nadi da \u0107e Gospa ukrast fla\u0161u mu\u017eu koji pije ili da \u0107e neki svetac zavezat jezik \u017eeni koja privi\u0161e pri\u010da. Sve to spada u neku vrstu pre\u0161utnog dogovora \u0161ta tko ima \u010diniti. <\/span><\/p>\n

Moja pokojna mater je bila pobo\u017ena \u017eena, ko iz nekog katoli\u010dkog molitvenika. Tre\u0107oredica i vjernica koja nije propu\u0161tala nijednu devetnicu ili neki va\u017ean post. Da se nebi zabunila i ne\u0161to zaboravila, ona je postila svakog utorka i svakog \u010detvrtka, tako da sam ja uvjeren da je ona i za  mene otpostila dobru porciju postova. Moja mater je imala svoga posebnog sveca, uz Gospu, naravno.  Taj svetac je jedan od najmo\u0107nijih svetaca u hrvatskom narodu, vrhunski u svakom pogledu. To je sveti Ivo iz Jajca. Moja namjera nije toga svetca obraditi s teolo\u0161ke pozicije, nego ga prikazati u neobi\u010dnim situacijama i nevjerojatnoj povezanosti vjere i malih problema. Stil mojega pisanja neka vas ne odmakne od vjere i po\u0161tivanja prema svetcu i vjeri, nego neka vam poka\u017ee da svetci poma\u017eu i onda kad je to nepredvidivo. <\/span><\/p>\n

Dakle moja mater je bila jako pobo\u017ena. Dodatno moram dodati da je moja mater imala nas vi\u0161e dice, tri mu\u0161ka i jednu \u017eensku. No o tome \u0107emo malo kasnije. U ovoj pri\u010di je jako va\u017eno napomenut da smo mi imali i imamo rodbinu u gradu. To je jako va\u017eno jer u vrijeme kad se dogodilo ovo zaboravljeno \u010dudo su samo stanovnici grada imali malo bolji standard. Jedan od na\u0161ih ro\u0111aka je bio Bi\u010de. Bi\u010de je porijeklom iz Sr\u0111ana, a  u gradu je \u017eivio i bio me\u0161tar za sva\u0161ta. Posebno treba naglasiti da je Bi\u010de o\u017eenjen s \u0110isom i da su oni skoro svaki tjedan dolazili kod nas u Mandino Selo u posjet. Mi dica smo se radovali \u0110isinim bonbonama, stri\u010devi su se radovali Bi\u010dinom pametovanju, a  on njihovom. Svakako triba napomenut da su to bili posjeti na obostrano zadovoljstvo. Mnoge obiteljske proslave su bile nezamislive bez Bi\u010de i brata mu Marka. Naravno uz \u0110isu, koja je sekundantski precizno odre\u0111ivala ritam posjeta i povrataka u grad. Bi\u010de je u to vrime vozio Opela recorda, ogromnu mrcinu \u0161vapske izradbe, iz onoga vremena dok je Opel jo\u0161 bio pravi auto. U vremenu komunisti\u010dke uravnilovke su samo najsposobniji mogli vozit takav auto, a da su bili normalni ljudi. Bi\u010de je sva\u0161ta radio i popravljao, bija\u0161e dakle me\u0161tar za sve, pa je vozio Opela. <\/span><\/p>\n

Moja mater je dakle bila pobo\u017ena, imala je \u010detvero dice, a Bi\u010de nam je bio ro\u0111ak koji je imao auto. To su va\u017ene informacije da bismo spoznali svu veli\u010dinu o ovom zaboravljenom \u010dudu svetog Ive iz Jajca. <\/span><\/p>\n

Sveti  Ivo iz Jajca, odnosno Podmila\u010dja, je bio najdra\u017ei svetac moje matere. Ona se njemu uvik molila i o njemu je pri\u010dala pri\u010de nama djeci. Mi smo znali da u Jajcu ima velika crkva i neka ledina na kojoj narod ozdravlja i sveti Ivo \u010dini svoja \u010dudesa. Tako smo svake ve\u010deri molili po sedam O\u010dena\u0161a ba\u0161 svetom Ivi. Molili smo za sva\u0161ta, a mater je znala da sveti Ivo ne zaboravlja sirotinju. Tako je bilo i tih te\u0161kih godina i ljetnih dana, kad je moj mla\u0111i, ali ne najmla\u0111i brat, Blago, poznat kao Ni\u0161tarija, obolio od neobi\u010dne i za javnost nepri\u010dljive bolesti. Blago je i ina\u010de bio bole\u017eljiv, to znate iz njegovih pri\u010da o lijepim medicinskim sestrama, no to nek pi\u0161e on. <\/span><\/p>\n

Dakle, takvog jednog ljeta je Blago, koji nije volio jesti sva\u0161ta, dobio ogromne probleme s probavom. Mater je uhvatila muka ve\u0107 nakon nekoliko dana neodlaska u briste. Blago se tu\u017eio da ga boli drob, a mater, pametna ko \u0161to je bila, je shvatila da Blago pojide, ali ne izbaci vi\u0161ak. U selu naravno uvik ima ljudi i \u017eena koji sva\u0161ta znaju o tim problemima. Jedan od naju\u010denijih je bio na\u0161 daljnji susjed Ka\u017emir. On je u to vrijeme pregledao uglavnom telad i krave, ali u ovom slu\u010daju je i Blago bio njegov pacijent. Nema to veze s nikakvim sli\u010dnostima objekta, nego s materinim i Ka\u017emirovim uvjerenjem da dje\u010dji drob ima iste procese ko i tele\u0107i. Tako je Ka\u017emir izmislio i dodao masa\u017ee, napravio neke \u010dajeve, mater to provodila, ali Blago se iz brista vra\u0107ao uvik neobavljena posla i s jo\u0161 zgr\u010denijim izrazom lica. Svaki put bi mater od kavura kupila i pokoje kilo smokava, al ko da ih nije ni jeo. Nije Blago bio pla\u010dljiv, ali se znala otet i pokoja suza. <\/span><\/p>\n

Jadna mater nije znala \u0161ta bi, dok joj jedne ve\u010deri za vrijeme molitve najmla\u0111i brat, u to vrime malo dite, Marinko, nije reko da bi bilo dobro pomolit se svetom Ivi da pomogne njegovom bratu. Dici sva\u0161ta padne na pamet, a posebno Marinku, koji nije mogao gledat brata kako se mu\u010di u bristima, a vjerojatno je imao i lo\u0161u savjest jer on nije imao tih problema.  <\/span><\/p>\n

Tako je mater, na Mrinkov neobi\u010dni prijedlog, te\u0161ka srca i \u010dudnog osje\u0107aja odlu\u010dila potra\u017eiti spas u Jajcu kod svetog Ive. Nije smila nikome o tome govorit, jer nedaj Bo\u017ee da se pro\u010duje da moja pobo\u017ena mater moli za tako nepobo\u017enu uslugu od toga velikog sveca. No rekoh ja vama, moja mater je bila dobra vjernica i znala je da svetci poma\u017eu u nevolji, a Blagin neuspje\u0161an odlazak u briste je bio mogu\u0107a tragedija. \u017dene su pametne u skrivanju svega i sva\u010dega, pa je tako moja mater zamolila Kova\u010du\u0161u da ona krene s Tomislavom do Jajca, a da nagovore Bi\u010du da ih odveze u svom Opelu. Re\u010deno u\u010dinjeno. \u0110isu su obrlatili, a i Bi\u010de je \u010dovik koji sva\u0161ta napravi za rodbinu, pa je tako hodo\u010dasni\u010dka grupa krenula put Jajca. Opel je bio ogroman auto, dovoljno za dvi \u017eene, Bi\u010du i dvoje dice, Blagu i Tomislava. Tomislav je i\u0161ao kao maskirni dio, ina\u010de bi za selo i za \u0110isu bilo   neobi\u010dno da ide samo Blago. Svi bi u selu odmah pitali za\u0161to, a to se nije moglo re\u0107 od sramote. <\/span><\/p>\n

Kako je moj brat Marinko saznao iz povjerljivih izvora, put je bio naporan. Posebnu pote\u0161ko\u0107u su putnicima \u010dinile razne rupe na cesti u kombinaciji s punim autom, ljetnom vru\u0107inom i \u010dinjenicom da je svako malo unutra\u0161njost Opela bila ispunjena \u010dudnovatim mirisima. Nitkada nitko nije saznao je li to bila kvaliteta tada\u0161njeg benzina ili mo\u017eda prva najava plinskog osloba\u0111anja Blaginih pote\u0161ko\u0107a. <\/span><\/p>\n

Svi su stigli sritno i djelomi\u010dno veselo na pu\u010dku misu u Jajcu. Taman je bilo 11 sati i fratri su pozdravljali narod. Sa svih krajeva Bosne i Hercegovine se slio narod, katolici i muslimani, pravoslavci i komunisti. Svi su imali svoje velike i male pote\u0161ko\u0107e, velike i male probleme i svi su molili svetog Ivu da im pomogne. Fratar je nagla\u0161avao da je najve\u0107e \u010dudo ako ljudi povjeruju, po\u0111u opet u Crkvu i ispovide se. No za moju mater, po njezinim pri\u010danjima, je u to vrijeme postojala samo jedna alternativa. Nije se mogla ni smjela zadovoljiti \u010dudom koje nije bilo o\u010dito i osjetljivo. Njoj je trebalo \u010dudo koje \u0107e joj sina Blagu osloboditi velike muke i opasnosti za \u017eivot. Ako nisu pomogle zobnice smokava onda mo\u017eda pomogne sveti Ivo. I nema tu pri\u010de o ne\u010dem drugom. Jednostavno je problem bio prekonkretan. <\/span><\/p>\n

Mater je molila, skru\u0161eno, posramljeno i usrdno. Znala je da je to neobi\u010dna molitva za sveca, ali je znala da je i sveti Ivo bio \u010dovik, bila je prava vjernica i \u0161utila je o svojoj muci i muci svoga diteta. <\/span><\/p>\n

I dok je ona tako molila Blago se uzvrpoljio. Opet ga po\u010deo stiskat drob i mater je morala krenuti iz svijeta prema grmlju, usrid mise. Rekla je Kova\u010du\u0161i da mora, Tomislav se vrpoljo jer je tio s njima, ali ga je Bi\u010de zadr\u017eao. I tako je mater prona\u0161la neki bosanski grm, u to vrime jako gust, neproziran i blizu vode. <\/span><\/p>\n

Sve nade su bile u tih nekoliko minuta koje su trajale kao sati. Blago je znao \u0161to ga \u010deka i po\u010deo je plakati. No o\u010dito je njegov pla\u010d i materina molitva imala takvu snagu da nije bilo potrebe za pla\u010dem. Neobi\u010dno brzo Blago je shvatio da se ne\u0161to bitno dogodilo, da je drob oslobo\u0111en i da je kona\u010dno do\u0161lo normalno stanje, nakon toliko tjedana \u017eive muke. <\/span><\/p>\n

Moj brat Marinko je ostao kod ku\u0107e sa sestrom i nije mogao vjerovati da mu je brat Blago do\u0161ao iz Jajca olak\u0161an, sretan i bez gr\u010da, a donio mu je i pi\u0161\u0107u od plastike i pi\u0161tolj kojim je mogo pucat na koko\u0161i. <\/span><\/p>\n

Dragi moji, ovo je istinita pri\u010da o malom \u010dudu. Nisam ni\u0161ta dodavao, samo se pitam za\u0161to mi lako zaboravimo te va\u017ene sitnice. Ne zaboravimo nikada da \u017eivot pi\u0161e neke pri\u010de, a ako poznajete mog brata Blagu onda \u0107ete vidjeti da sveti Ivo djeluje dugoro\u010dno.  <\/span><\/p>\n

Vinko Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svaki narod, svako selo, svaka obitelj i svaki pojedinac ima svoje velike doga\u0111aje, svoje velike ljude i svoje male doga\u0111aje i male ljude. Ponekada narod zaboravi na male ljude i male doga\u0111aje, a bome se tako dogodi i s obiteljima … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":166829,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[31],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90136"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=90136"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90136\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":166833,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/90136\/revisions\/166833"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/166829"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=90136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=90136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=90136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}