{"id":89134,"date":"2019-08-21T13:54:39","date_gmt":"2019-08-21T11:54:39","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=89134"},"modified":"2019-08-21T14:11:48","modified_gmt":"2019-08-21T12:11:48","slug":"tko-je-bio-duvanjski-ustasa-i-partizan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/tko-je-bio-duvanjski-ustasa-i-partizan\/","title":{"rendered":"TKO JE BIO DUVANJSKI USTA\u0160A I “PARTIZAN”?"},"content":{"rendered":"

Na 357.<\/strong> stranici knjige velikog kipara Ivana Me\u0161trovi\u0107a: USPOMENE NA POLITI\u010cKE LJUDE I DOGO\u0110AJE, pi\u0161e ovo. Citiram doslovno.<\/span><\/p>\n

PRI\u010cA IZ RATA<\/span><\/p>\n

\u0110ilas i Popovi\u0107 i ja, od prve smo razgovarali kao da smo iz istoga kraja, prirodno i nenamje\u0161teno, kao da nas ni\u0161ta ne dijeli. Neizbje\u017eno je bilo da se dotaknuo\u00a0 borbe i stradanja iz rata, borbe sa strancima, a jo\u0161 vi\u0161e one me\u0111usobne, izme\u0111u partizana i \u010detnika, a osobito izme\u0111u usta\u0161a i partizana. Pritom nije ni \u017ertve ni hrabrost, bilo jednih bilo drugih, niti veli\u010dao, niti podcjenjivao. Dapa\u010de je u vi\u0161e navrata podvla\u010dio usta\u0161ku hrabrost<\/strong>, bez obzira u kom su kad broju bili jedni ili drugi. Jedna epizoda mu se je posebno usjekla u pam\u0107ernje:<\/strong><\/span><\/p>\n

\u00a0– Bilo je nedaleko Duvna, gdje smo se sukobili s usta\u0161ama. Njih nije bilo mnogo, najvi\u0161e oko trideset, dok je nas bilo tri puta toliko. Razvila se \u017eestoka borba, te je bilo \u017ertava s obje strane, a usta\u0161e, kad su vidjeli da \u0107e svi izginuti, borili su se kao lavovi<\/strong> i izginuli do posljednjega, ne htije\u0107i se predati. Ostao je svega jedan, visok kao hrast<\/strong> u isje\u010denoj \u0161umi, te je pucao dok nije i posljednji kur\u0161um istro\u0161io. Ali\u00a0 ni tada nije ustuknuo, nego je stajao. Kad smo mu vikali da se preda, on je uzvra\u0107ao: \u201eHrvat se \u017eiv ne predaje.Ovo je moja zemlja, moja djedovina, a vi ste uljezi.<\/em> Pucajte, oborite me, jer vi\u0161e namam streljiva<\/em>.\u201c Prestali smo da u njega sama ga\u0111amo\u00a0 i nastavili da ga nagovaramo da se preda, dok je on to s ponosom i ga\u0111anjem<\/strong> odbijao, govore\u0107i:\u201c Ubijte me, skotovi.\u201c<\/em> Mi smo sjeli i gledali ga ho\u0107e li se odlu\u010diti da se preda, ili da bje\u017ei. On je, me\u0111utim, stajao razgolio prsa<\/strong> i doviknuo:<\/span><\/p>\n

\u00a0\u2013 Ubijte!<\/span><\/p>\n

\u2013 Zar ne vidi\u0161 da ne\u0107emo. Gdje ti je ku\u0107a?<\/span><\/p>\n

\u2013 Sat hoda odavle.<\/span><\/p>\n

\u2013 Hajde ku\u0107i!<\/span><\/p>\n

Uputio se polako, bez rije\u010di. Nakon mjesec dana je do\u0161ao k nama s izjavom: \u201eUsta\u0161a sam i to \u0107u ostati, ali kad sam vidio Talijane u Tomislavgradu, uputio sam se k vama da ih gonimo<\/em>.\u201c<\/span><\/p>\n

Borio se s nama rame uz rame<\/strong> i nakon dva mjeseca poginuo.<\/span>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/p>\n

Eto tako je Ko\u010da Popovi\u0107 pri\u010dao Me\u0161trovi\u0107u o juna\u0161tvu jednog na\u0161ega Duvnjaka. \u010cudno je kako mu nije naveo ime i prezme i selo iz kojega je, pa bismo danas znali tko je taj juna\u010dina iz duvanjskog kraja. \u010cudno, kako je tako brzo poginuo. Nije dobro \u010duvao le\u0111a. Ajmo zajedni\u010dki odgonetnuti: tko je bio na\u0161 usta\u0161a i \u201epartizan\u201c o kome Popovi\u0107 kazuje i divi se<\/strong> njegovu juna\u0161tvu. Ako netko dozna ime i prezime tog na\u0161ega junaka, iz kojeg jke duvanjskog sela, neka javi na moj e-maill: ljudinjak@gmail.com<\/a>. Bit \u0107u mu zahvalan i otet \u0107emo zajedno zaboravu junaka iz duvanjskog kraja.\u00a0<\/span><\/p>\n

Ante Bor\u010danac<\/span> <\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na 357. stranici knjige velikog kipara Ivana Me\u0161trovi\u0107a: USPOMENE NA POLITI\u010cKE LJUDE I DOGO\u0110AJE, pi\u0161e ovo. Citiram doslovno. PRI\u010cA IZ RATA \u0110ilas i Popovi\u0107 i ja, od prve smo razgovarali kao da smo iz istoga kraja, prirodno i nenamje\u0161teno, kao … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":89135,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89134"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=89134"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89134\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":89138,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/89134\/revisions\/89138"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/89135"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=89134"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=89134"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=89134"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}