Moja nogometna karijera mogla bi se sa\u017eeti kratkim opisom \u2013 \u201ePuno padova, malo uspona.\u201c A moglo je biti druga\u010dije, itekako!<\/p>\n\n\n\n
Da je bilo vi\u0161e sre\u0107e mo\u017eda bih ba\u0161 ja zabio gol \nFrancuzima u polufinalu na St. Denisu, ne bih sigurno poput \u0160ukera \nprevi\u0161e slavio pa ni Boban ne bi pogrije\u0161io i dodao loptu onom crncu \nkoji nikada ranije nije zabio gol, Hrvatska bi postala prvak svijeta, a\n ja bih sada bio nasljednik Vlatka Markovi\u0107a, na\u0161eg Mandoseljana na \nprivremenom radu u Bugojnu, Zagrebu i Be\u010du. <\/p>\n\n\n\n
Lako je bilo \u0160ukeru kad ga je od po\u010detka sre\u0107a pratila \u2013 \n\u010deka loptu ispred gola, potr\u010di dva-tri metra i postane slavan. I ja sam\n poput njega uglavnom \u010dekao loptu, ali ona skoro nikada nije htjela \ndo\u0107i do mene, a ako bi i prona\u0161la pravi put zavr\u0161ila bi u nekim \npredjelima tijela koji svojom anatomijom nisu predvi\u0111eni za zabijanje \ngolova – poput stra\u017enjice, natkoljenice, potiljka ili trbuha. <\/p>\n\n\n\n
Loptu sam naravno po\u010deo gurati u svome Mandinu Selu, na \npro\u0161irenju ispod murve, skupa s Antom Ba\u0107ku\u0161inim. Baji\u0107 je bio na\u0161 uzor\n pa sam od njega nau\u010dio neke sasvim krive pokrete jer sam mislio da je \nza nogometnu karijeru najva\u017enije navijati za Dinamo. Oni koje je \nVele\u017eovac Begovi\u0107 podu\u010davao imali su u pravilu vi\u0161e sre\u0107e od mene \u2013 \nlopta ih je uvijek poga\u0111ala u slobodna stopala. <\/p>\n\n\n\n
Kad je i Baji\u0107 uvidio da me sportska sre\u0107a ne prati \nnjegovu zada\u0107u moga trenera preuzela je na\u0161a stara susjeda Ljubica \nMali\u0107 koju smo mi zvali Buba. Ona me je voljela te je bila jedna od \nrijetkih osoba koja je odmah prepoznala moj iznimni talenat. Godinama su\n tu mirnu \u017eenu neotesana djeca poput Marinka, Milana Seserova i Mire \nKal\u010dina zvali \u201eBlaginim trenerom\u201c,<\/em> ali je i njoj i meni to \nbilo vi\u0161e manje svejedno \u2013 Buba je loptu polako dodavala, ja sam je \nznala\u010dki smirivao i vra\u0107ao je nazad pa smo tako satima znali raditi na \npobolj\u0161avanju moga udarca desnom nogom. Lijevu smo malo zapostavili, ali\n smo se toga kasno dosjetili, a kad nam je to postalo jasno moja \ntrenerica je ve\u0107 bila u dubokim osamdesetim godinama \u017eivota, pa nam je \noboma nedostajala motivacija za svladanjem novih prepreka.<\/p>\n\n\n\n Tako dobro obu\u010den i potkovan nogometnim umije\u0107em dospio \nsam u Zagreb gdje sam nastavio svoju lopta\u0161ku karijeru u raznim \nekipama. <\/p>\n\n\n\n Najbolja od svih mom\u010dadi u kojima sam \u010dekao da me lopta \npogodi u desno stopalo bio je legendarni sastav 2b razreda u na\u0161oj \n\u0161koli u tada\u0161njoj ulici Ive Lole Ribara, odmah ispred Franckove \npr\u017eionice kave. Cijela \u0161kola mirisala je na pr\u017eenu kavu, igrali\u0161te \ntako\u0111er, jedino je Mirjana mirisala po poljskom cvije\u0107u. A Mirjana je \nbila na\u0161a najvjernija navija\u010dica i obo\u017eavateljica \u2013 voljela je sve \nigra\u010de iz na\u0161eg razreda, dakle i mene, i Ivicu Vidovi\u0107a i Predraga \nKosi\u0107a. <\/p>\n\n\n\n Igrali smo tako nas trojica na malom betonskom igrali\u0161tu, \nPredrag \u2013 stasiti i brzi Li\u010danin \u2013 na lijevoj, Ivica \u2013 talentirani \njunior u ekipi tada\u0161njega prvoliga\u0161a NK Zagreba \u2013 na desnoj strani, a \nja u hladu ispred vratara. Htio sam dodu\u0161e biti napada\u010d, ali su Ivica i\n Predrag jednoglasno konstatirali da \u0107u ili igrati otraga ili \u0107e ina\u010de \nubaciti Mirjanu pa mi nije bilo druge. <\/p>\n\n\n\n Njih dvojica su tr\u010dali, dodavali se poprijeko i nakoso, a \nja sam pazio da ne primimo gol i tako smo osamdesetdruge godine, kratko\n prije nego \u0161to je Dinamo nakon dvadeset \u010detiri godine prekida kona\u010dno \npostao dr\u017eavni \u0161ampion, i mi bili pobjednici \u0161kolskog turnira, a \nodlu\u010dni gol u finalu protiv 3a razreda zabio sam osobno ja. <\/p>\n\n\n\n Vodili smo dodu\u0161e ve\u0107 9:0, Ivica je zabio osam komada, a \nPredrag jedan gol, ali tko zna \u0161to bi se dogodilo u zadnje dvije minute\n da se lopta u najidealnijem mogu\u0107em luku nije spustila do moje desne \nnoge. Ja sam je planirao ispucati preko ograde na prometnicu i tako \nosigurati na\u0161u pobjedu – jer dok Mirjana nji\u0161u\u0107i kukovima donese loptu \npro\u0161lo bi sigurno i regularno vrijeme i suda\u010dka nadoknada – ali je se \nokrugla, napuhana ko\u017ea zaputila malo ni\u017ee nego je bilo predvi\u0111eno i \nzabila se u same ra\u0161lje, nedosti\u017eno za vratara protivni\u010dke mom\u010dadi, \nplavokosu Slavicu dugih nogu. <\/p>\n\n\n\n Tako smo zahvaljuju\u0107i mome \u0161utu nas trojica postali \nzvijezde dana, Mirjana je \u010dak pristala da je sam otpratim do ku\u0107e i \ntajanstveno mi se nasmije\u0161ila prije nego je se izgubila u liftu pa sam \nve\u0107 planirao kako \u0107u je sljede\u0107ega vikenda izvesti u kino, a Ivica mi \nje sutradan predlo\u017eio da istoga dana krenem s njim na probni trening \njuniora NK Zagreba.<\/p>\n\n\n\n U to vrijeme je i \u0110onan iz Lipe trenirao u navedenoj \nekipi, pa sam se obradovao da \u0107u mu pokazati kako Mandoseljani bolje od\n Lipljana guraju loptu, te da \u0107u kona\u010dno postati slavan, popularan i \nbogat. \u0110onan je bio na dobrom glasu, va\u017eio je za talentiranog igra\u010da \nkoji je me\u0111utim puno pu\u0161io i slabo slu\u0161ao pa je svoj jedinstveni image \nstvorio ne samo na igrali\u0161tu nego i po raznim lokalima na cesti od \nVelike Gorice do Zagreba. Kad sam dospio na svoj prvi trening njega \nnije bilo tamo, ali sam za svaki slu\u010daj napomenuo treneru da ga \npoznajem, no njemu je to bilo svejedno.<\/p>\n\n\n\n Na Ivi\u010dinu molbu \u010dovjek je pristao da zaigram prvo \npoluvrijeme, iako to ina\u010de nije bilo pravilo ali je moj prijatelj iz \nrazreda bio jedna od boljih karika u lancu, preporu\u010dio me je kao \nstopera s fantasti\u010dnim \u0161utom, te je avantura tako zapo\u010dela.<\/p>\n\n\n\n No kao \u0161to rekoh na po\u010detku sre\u0107a mi u mojoj nogometnoj \nkarijeri nije bila previ\u0161e naklonjena pa je prohujalo punih trideset \nminuta do moga prvoga kontakta s loptom \u2013 ili je ona bila prebrza, ili \nnezgodno fel\u0161irana, ili previsoka, ili preniska, ali nikako nije htjela\n u poluluku spasti na moje desno stopalo. <\/p>\n\n\n\n Trener me je sumnji\u010davo promatrao i obrvama davao nekakve \nupitne znakove Ivici, a on nije htio ispasti neznalac pa je u trideset i\n prvoj minuti gurnuo meni loptu u ruke da ubacim aut. Ja sam presretan \ndo\u010depao sportsku alatku u zagrljaj, zaletio se i posko\u010dio poput \nantilope da je \u0161to dalje ubacim, sudac je ne\u0161to prodorno zasvirao i \ngromoglasno opsovao, trener me je odmah zamijenio i zagalamio \nprepotentno i umi\u0161ljeno kako ne znam \u010dak ni aut pravilno ubaciti, Ivica \nje sav problijedio, a meni je bilo lak\u0161e kad sam shvatio da Mirjana \nnije do\u0161la na trening kao \u0161to je bila obe\u0107ala.<\/p>\n\n\n\n Sutradan Ivica do jedanaest sati nije sa mnom progovorio\n ni rije\u010di, Predrag je se lukavo smijuljio, Mirjana je \u0161utljivo \nprepisivala neku teoriju iz predmeta \u201eONO i DSZ\u201c, a onda je, poslije \nvelikog odmora, do\u0161ao na red njema\u010dki jezik i sve je bilo zaboravljeno \u2013\n nitko od njih nije znao nepravilne glagole a profesorica je bila \nstroga. <\/p>\n\n\n\n Tako sam zahvaljuju\u0107i stranom jeziku zadr\u017eao stalno mjesto\n u nogometnoj ekipi na\u0161ega razreda, ali me na trening u juniore NK \nZagreba Ivica nikada vi\u0161e nije vodio. <\/p>\n\n\n\n Mirjana je kratko nakon zavr\u0161etka razreda promijenila \n\u0161kolu, Predrag je propao i prebacio se na automehani\u010darski zanat, Ivica\n je jedno vrijeme bio \u010dak u prvoj ekipi Zagreba, a ja sam svoju \nkarijeru nastavio u \u0161koli na Gornjem gradu gdje mi je fige \u010duvala \ncrnokosa Gordana. <\/p>\n\n\n\n Ali to je druga pri\u010da koju nema smisla pripovijedati jer i ona potvr\u0111uje moju teoriju da kao nogometa\u0161 nisam imao nimalo sre\u0107e. A moglo je sve prote\u0107i druga\u010dije!<\/p>\n\n\n\n Blago Vukadin<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Moja nogometna karijera mogla bi se sa\u017eeti kratkim opisom \u2013 \u201ePuno padova, malo uspona.\u201c A moglo je biti druga\u010dije, itekako! Da je bilo vi\u0161e sre\u0107e mo\u017eda bih ba\u0161 ja zabio gol Francuzima u polufinalu na St. Denisu, ne bih sigurno … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":83652,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/83651"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=83651"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/83651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":83654,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/83651\/revisions\/83654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/83652"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=83651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=83651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=83651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}