{"id":80412,"date":"2019-02-18T05:06:45","date_gmt":"2019-02-18T03:06:45","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=80412"},"modified":"2019-01-29T21:09:11","modified_gmt":"2019-01-29T19:09:11","slug":"nistarijini-zapisi-begina-pojata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-begina-pojata\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: Begina pojata"},"content":{"rendered":"

Nekada\u0161nje cure su se davno poudale, izrodile djecu, napravile i po\u010distile ku\u0107e i ve\u0107 neko vrijeme su bake, svekrve ili punice. O momcima ne treba ni govoriti, oni su velikom ve\u0107inom ostarili. Ali kako je sve to po\u010delo? Je li prije ove generacije dana\u0161nje mlade\u017ei bilo i\u010dega? Je li se i\u0161ta doga\u0111alo prije facebook-a i mobilnih telefona?<\/span><\/p>\n

Jedan od mogu\u0107ih odgovora glasi da je koko\u0161 bila prije jajeta, a drugi da je sve po\u010delo u Beginoj pojati u Mandinu Selu, prije puno, puno dana i no\u0107iju.<\/span><\/p>\n

Pri\u010da po\u010dinje ovako: U jedno davno vrijeme bio je jedan Mandoseljanin Bego. Imena mu se ne mogu sjetiti, po njemu ga nitko nije ni zvao jer ina\u010de ne bi bio Bego, ali je ono vjerojatno glasilo Bo\u017ee, dok je njegovo prezime bilo staro mandoseljsko, Markovi\u0107. Imao je ku\u0107u na vrhu sela, odmah ispod grede, iznad drugih Markovi\u0107a ku\u0107a i pored Joskanovi\u0107a brista. Begina \u017eena je u to doba ve\u0107 bila umrla, oni su mnogobrojnu djecu odgojili, skoro svi su imali ve\u0107 svoje obitelji, unu\u010dad su polako rasla, jedni u Mostaru, drugi u Lipi, tre\u0107i u \u010cepinu, \u010detvrti u Njema\u010dkoj. Jedino je Ivi\u0107, zvani Begovi\u0107, bio neo\u017eenjen. Ali ni to nije dugo potrajalo. No, malo sam ubrzao, polako.<\/span><\/p>\n

Dakle, Ivi\u0107 je bio jo\u0161 mali mom\u010di\u0107, de\u010dki\u0107 rekli bi sada, gurao je loptu po cijeli dan bolje od svih u selu i imao je jednu neobi\u010dnu karakteristiku \u2013 navijao je za Vele\u017e iz Mostara. Uskoro je, zahvaljuju\u0107i tomu da mu nitko nije mogao oduzeti loptu, dobio nekoliko sljedbenika. Odjednom su Milan Seserov, Marinko \u0106okanov, Branko Banov i Jura Rezin postali navija\u010di Vele\u017ea. Ja i Ante Ba\u0107ku\u0161in smo ostali Dinamovci. Ja mo\u017eda zato \u0161to sam bio tvrdoglav i zato \u0161to sam slabije igrao od ovih prilivoda, Ante zato jer nije volio da ga netko izmlati. Kad je me\u0111u nama dvojicom jednom izbio razgovor o tomu ho\u0107emo li ostati u Baji\u0107evu taboru, zna\u010di i dalje navijati za Dinamo, ili \u0107emo postati obo\u017eavatelj “Ro\u0111enih” i prije\u0107i na Ivi\u0107evu stranu Ante je se sjetio da bi u tom slu\u010daju morali i promijeniti slova na Mijinoj magazi. Tamo je netko davno napisao “\u017d.D.”\u00a0 (\u017eivio Dinamo), koje bi po njemu onda morali promijeniti u “\u017d.V.” (\u017eivio Vele\u017e).<\/span><\/p>\n

“\u0160ta misli\u0161 da nas neko ufati kako \u0161aramo po zidu. Obojica bi dobili od onog ko nas tamo zate\u010de, a ja bi na kraju i kod ku\u0107e fasovo”, rekao je Ante uvjerljivo, pa nam vi\u0161e nije ni padalo na pamet da mijenjamo boje kluba.<\/span><\/p>\n

Mi smo me\u0111utim jo\u0161 bili mali i nije nas nitko ni\u0161ta pitao. A osim nas \u201edi\u010durlije\u201c bila je u selu i generacija ve\u0107 stasalih cura i momaka koje nije zanimala lopta, nego neke druge stvari. Kafi\u0107a nije bilo nigdje, roditelji su bili strogi, susjedi radoznali, a mlade\u017e je se htjela zabavljati. Ali gdje? Kako? Dokle? Posebno nezgodno bilo je curama, jer bi momci \u201eimali pravo\u201c oti\u0107i iz sela, na silo ili \u010dak u disko u Veda\u0161i\u0107, dok bi one morale \u010dekati kod ku\u0107e ho\u0107e li do\u0107i kakav princ iz bajke kojih je, kao \u0161to je poznato, uvijek bilo jako malo. Ili barem onaj prijatelj jednoga ro\u0111aka kojega je pro\u0161le godine vidjela za Srce Isusovo i koji se raspitivao gdje joj je ku\u0107a.<\/span><\/p>\n

Derneci u duvanjskom kraju su bili nekoliko puta godi\u0161nje, i to samo ljeti, pa ako bi u isto vrijeme pala kosidba, vr\u0161idba ili kopanje kumpira, sve bi bilo uzalud, valjalo je \u010dekati do idu\u0107ega ljeta i nadati se da nikoga ne\u0107e u nezgodno vrijeme zaboljeti zub, da mater ne\u0107e rodit jo\u0161 jednog neplaniranog brata ili sestru i da \u0107e starija \u010deljad na vrijeme oti\u0107i ku\u0107ama i ne\u0107e gledati tko s kim \u0161eta. Tijekom jeseni i zime, kad su no\u0107i duge i kad roditelji mladima i sebi dosa\u0111uju dugim \u201eprodikama\u201c se skoro ni\u0161ta nije doga\u0111alo.<\/span><\/p>\n

Zato je Bego imao veliki poludrveni i poluplasti\u010dni radio i gramofon s ugra\u0111enim zvu\u010dnicima. Prije nedjeljne mise, rana bi po\u010dinjala u devet sati, u na\u0161em kraju sela bi se za\u010dula glasna muzika. Svirali su be\u0107arci i gange, a spikeri na radiju su nas vodili kroz emisiju \u201eSelo veselo\u201c. Bego je svojom omiljenom zabavom budio i zdrave i bolesne, i ljute i radosne, i posva\u0111ane i pomirene. Poslije podne smo svi ispod murve preko njegova radija pratili nogometno prvenstvo u emisiji \u201eSport i glazba\u201c.<\/span><\/p>\n

U to vrijeme su Mandoseljani polako postajali moderni, ve\u0107ina mu\u0161karaca je radila u Njema\u010dkoj, marke su polako ali sigurno pristizale, \u017eivotni standard ve\u0107ine obitelji je rastao, isklju\u010divo od zemlje je malo tko \u017eivio, pa je sve manje obra\u0111enih njiva, krava, ovaca i sijena bilo u selu i ispod njega, a sve vi\u0161e staja, \u0161tala i pojata su ostajale prazne.<\/span><\/p>\n

I Begina pojata, napravljena to\u010dno u najo\u0161trijoj krivini u centru sela, na samoj granici izme\u0111u Markovi\u0107a i Maji\u0107a ku\u0107a, malo sakrivena kamenim zidi\u0107em u visini glave nas desetogodi\u0161njaka, je u to doba stajala prazna. A Bego je, kao \u0161to napomenuh, imao veliki gramofon, bio je veseo i volio je zabavu i glasnu muziku, koje je tada bilo napretek. Derali su se narodnjaci, svirali su be\u0107arci, Bijelo dugme je izdalo prvu longplejku s pjesmom \u201eJesi l\u2019 mala ljubila do sada\u201c, Prljava industrija je tutnjala ispod ko\u017ee, Davorin Popovi\u0107 i Indexi su bili na vrhuncu karijere. Tu i tamo bi se \u010dula i koja \u201estranjska\u201c pjesma.<\/span><\/p>\n

Tako ili tako nekako je Bego jedne jeseni ili zime odlu\u010dio spojiti zabavno s korisnim i u svojoj biv\u0161oj pojati je otvorio disko. Prvi disko u Mandinu selu i jedan od prvih u duvanjskom kraju. Preuredio je vrata, tamo gdje je bila reza montirao je novi \u0107ilit, zemljani pod u pojati su utabali momci iz sela da cure sa svojim \u0161tiklama ne bi zapele prilikom plesa, netko je nabavio poja\u010dala, vjerojatno Vinko \u0160ar\u010dev jer je on bio glavni tehni\u010dar, gramofonske plo\u010de je donosio svatko iz svoje ku\u0107e, zidi\u0107 je omladinu \u0161titio od radoznalih pogleda i onda je sve krenulo svojim tokom.<\/span><\/p>\n

Svakog vikenda bi se cure sre\u0111ivale, dolazili su momci iz daleka, \u010dak iz Bukovice i Mrkodola. Oni mandoseljski bi ponekada, ako su imali auto, oti\u0161li do konkurencije u Veda\u0161i\u0107, ali bi se uskoro vratili, jer nigdje nije bilo zabavno kao u Beginoj pojati. Meni je bilo zabranjeno pribli\u017eiti se tamo, da ne bih smetao \u201emla\u0111ariji\u201c, ali sam pomno pratio i prislu\u0161kivao o \u010demu se pri\u010dalo sljede\u0107eg dana. Bego bi nedjeljom podnosio izvje\u0161taj materama i \u0107a\u0107ama s kim i koliko dugo su cure ostajale, pohvalio bi ih da su bile dobre, napomenuo da nije bilo nereda ni tu\u010de i nadodao bi da ih sljede\u0107e subote opet treba pustiti da se isple\u0161u. Ne mislim ni da je na sve pazio, niti da bi ispri\u010dao sve \u0161to je vidio, ali to su nebitne sitnice.<\/span><\/p>\n

Ostale su gole \u010dinjenice, a one glase \u2013 nijedne godine se iz Mandina Sela nije udalo toliko cura u daleka sela na raznim krajevima polja kao u vrijeme preure\u0111ene Begine pojate. Time je se ne samo on ponosio. Njegova diskoteka je trajala nekoliko sezona, dvije-tri godine, kasnije su se pojavile druge lokacije u kojima su se vrtjele druge ili iste plo\u010de. I Begin Ivi\u0107 je se o\u017eenio uz neki drugi gramofon, a o nama mla\u0111ima da i ne govorimo. Ali takve diskoteke kao Begine pojate nije bilo i vjerojatno vi\u0161e nikada ne\u0107e biti u Mandinu Selu.<\/span><\/p>\n

Blago Vukadin<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nekada\u0161nje cure su se davno poudale, izrodile djecu, napravile i po\u010distile ku\u0107e i ve\u0107 neko vrijeme su bake, svekrve ili punice. O momcima ne treba ni govoriti, oni su velikom ve\u0107inom ostarili. Ali kako je sve to po\u010delo? Je li … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":80413,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80412"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=80412"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80412\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":80415,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/80412\/revisions\/80415"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/80413"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=80412"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=80412"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=80412"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}