{"id":73371,"date":"2021-07-29T05:33:00","date_gmt":"2021-07-29T03:33:00","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=73371"},"modified":"2021-07-29T17:10:02","modified_gmt":"2021-07-29T15:10:02","slug":"polje-i-ponornica-pucka-religioznost-1-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/polje-i-ponornica-pucka-religioznost-1-dio\/","title":{"rendered":"POLJE I PONORNICA: Pu\u010dka pobo\u017enost (1.dio)"},"content":{"rendered":"

Pod pu\u010dkom religiozno\u0161\u0107u razumijevaju se religijski stavovi, praksa i oblici pripadnika \u0161irih slojeva nekog dru\u0161tva, obi\u010dno tradicionalnoga, koji, uz slu\u017ebene oblike religije ili konfesije kojoj sada pripadaju, zadra\u017eavaju i stavove i oblike prethodnoga tipa religije kojoj su pripadali njihovi preci. U povijesti religija ta se kulturolo\u0161ka pojava naziva akulturacijom. Takva se akulturacija zbila u antici prelaskom gr\u010dko-rimskoga svijeta s poganstva na kr\u0161\u0107anstvo, a nakon seobe naroda pokr\u0161tavanjem germanskih, keltskih, slavenskih i ugrofinskih naroda. Posljedice akulturacije posebno su vidljive nakon velikih otkri\u0107a kad su plemena crne Afrike i dviju Amerika postupno prelazila na kr\u0161\u0107anstvo. U akulturaciji su mogu\u0107a tri ishoda: zadr\u017eavanje nekih religijskih oblika prethodne religije, njihova reinterpretacija te uno\u0161enje starih religijskih stavova u novoprimljene oblike. Procesu akulturacije nije umakao ni hrvatski narod prelaze\u0107i na kr\u0161\u0107anstvo u ranom srednjem vijeku, pri \u010demu su se dugo vremena u pu\u010dkim slojevima zadr\u017eali neki oblici i vjerovanja stare poganske religije (vile, vukodlaci, more, gatanje, \u010daranje, urok, obzinu\u0107e<\/em>, \u0161ap\u0107anje<\/em>). Dijelom su se ti oblici reinterpretirali a naj\u010de\u0161\u0107e su se kao dubinski religiozni stavovi projicirali u novoprihva\u0107ene kr\u0161\u0107anske religijske oblike (prenagla\u0161en kult svetaca i relikvija, prevladavanje prosidbene molitve i uvjetnog zavjeta nad kr\u0161\u0107anskim predanjem volji Bo\u017ejoj, prevladavanje ritualizma nad evan\u0111eoskim duhom). Taj je proces akulturacije vidljiv i u duvanjskoj hrvatskoj tradicionalnoj zajednici, o kojoj je rije\u010d. Za nju su, kao za bilo koju pu\u010dku religioznost, karakteristi\u010dna tri obilje\u017eja, adogmati\u010dnost, ritualnost i preostaci iz prethodne, poganske religije, slavenske.<\/span><\/p>\n

Kr\u0161\u0107anstvo je do\u0161lo u duvanjski kraj jo\u0161 u rimsko doba, o \u010demu svjedo\u010de ostaci anti\u010dkih kr\u0161\u0107anskih crkava (crkvine) u Tomislavgradu (Crkvina), u Crvenicama i Prisoju. Tu povijesnu prisutnost potvr\u0111uje i relativan kontinuitet Duvanjske biskupije od antike, preko srednjeg vijeka, turskih vremena sve do suvremenog doba (Mostarsko-duvanjska biskupija). Stoga je duvanjska seoska tradicionalna zajednica stolje\u0107ima bila obilje\u017eena katolicizmom, a nakon ulaska Duvanjskog polja u sastav srednjovjekovne bosanske dr\u017eave (1326.) osobito prisutno\u0161\u0107u franjevaca, \u010diji je utjecaj ostao presudan i za turske vladavine (1480.-1878.) pa i danas. Utjecaj Bosanske crkve i \u201cbogumila\u201d (bosansko-humskih \u201ckrstjana\u201d) mo\u017eda se tako\u0111er ne smije zanemariti. U duvanjskom kraju brojni su ste\u0107ci (oko 2000), a katoli\u010dka groblja nerijetko su na istome lokalitetu. Katkad su oko prapovijesnoga grobnog tumula srednjovjekovni ste\u0107ci, a jedno i drugo unutar sada\u0161njega katoli\u010dkog groblja (npr. katoli\u010dko groblje ispod sela Sr\u0111ana). Taj detalj kao da simboli\u010dno ukazuje na kontinuitet religioznog iskustva od prapovijesti do danas \u0161to se slojevito naslagao u pu\u010dkoj religioznosti duvanjskog kraja. Stoljetna prisutnost islama na Duvanjskom polju zacijelo nije bez podsvjesna utjecaja na katoli\u010dki pu\u010dki religiozni mentalitet, \u0161to se vjerojatno o\u010dituje u stanovitu fatalisti\u010dkom poimanju \u017eivota (\u201cSu\u0111eno je bilo da tako bude!\u201d). Stoga pu\u010dka religioznost duvanjskog kraja nije mogla biti imuna od stanovita sinkretizma, svojstvena svim oblicima pu\u010dke religioznosti.<\/span><\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i franjevcima a katkad za turske vlasti i popovima glagolja\u0161ima duvanjski je puk zacijelo primao, u skladu s mogu\u0107nostima, minimalnu kr\u0161\u0107ansku pouku nu\u017enu za primanje sakramenata. No pu\u010dka religioznost – kao \u0161to je re\u010deno \u2013 nije sklona dogmama, ona je u stanovitu smislu adogmati\u010dna. Seoska usmena kultura nije dostatna za suptilne teolo\u0161ke distinkcije kr\u0161\u0107anskih dogmi, njoj je bli\u017ei obred pa je sklonija ritualizmu u koji podsvjesno unosi svoja shva\u0107anja i do\u017eivljavanja svetoga i bo\u017eanskoga. Komentiraju\u0107i katkad me\u0111ukonfesionalne razlike duvanjski \u0107e seljak re\u0107i: \u201cBog i tamo i vamo, sve se to, brte, oko Boga vrti!\u201d No kako je on sklon ritualizmu, preciznu obavljanju vjerskih obreda i praksi, oni ga psiholo\u0161ki i kulturolo\u0161ki toliko pro\u017eimaju, da \u0107e, unato\u010d zajedni\u010dkomu ikavskom \u0161\u0107akavskom govoru koji dijeli s muslimanima i pravoslavcima, upravo ti obredni oblici biti presudni u stvaranju konfesionalnoga pa i nacionalnog identiteta. Pri tom bi bilo dakako krivo pomisliti da pripadnik pu\u010dke religioznosti nema \u010dvrste vjere, duboke odanosti svojoj konfesiji.<\/span><\/p>\n

Stoga se religioznost duvanjske seoske katoli\u010dke tradicionalne zajednice vi\u0161e o\u010ditovala u pu\u010dkoj pobo\u017enosti, obliku duhovnosti mogu\u0107oj u tome obliku pu\u010dke usmene kulture i tradicionalnog dru\u0161tva. Glavni su njezini oblici zajedni\u010dke obiteljske molitve, postovi i hodo\u010da\u0161\u0107a. Ti oblici i\u0161li su usporedno sa slu\u017ebenim bogo\u0161tovljem Katoli\u010dke crkve i s njime se isprepletali. Katoli\u010dki Duvnjaci uglavnom su po\u0161tovali nedjeljni po\u010dinak i u \u017eupnoj crkvi pribivali misi. O nedjeljnom po\u010dinku govori i ova duvanjska uzre\u010dica: Nedilja je nedilja da se drvo ne dilja! <\/em>Glagol diljat <\/em>zna\u010di rezuckati, tesati (ijekavski djeljati), a etimolo\u0161ko mu je zna\u010denje djelovati, raditi, kao i u rije\u010di nedjelja (nedilja<\/em>), dan kad se ne \u201cdjelja\u201d, <\/em>ne djeluje, ne radi. Dok je misnik <\/em>(sve\u0107enik koji predvodi liturgiju), za oltarom, prije liturgijske reforme Drugoga vatikanskog koncila, glavninu liturgijskog obreda molio na latinskome, misari<\/em>, prisutni vjernici, ako su bili pismeni, obred bi pratili na hrvatskom iz misarice <\/em>(molitvenika), a ako nisu bili vje\u0161ti pismenima, usporedno bi molili svoje o\u010dina\u0161e <\/em>(krunicu). Dakako, i prije liturgijske reforme evan\u0111elje i poslanice na pu\u010dkoj misi \u010ditale su se ili pjevale na hrvatskome, a sve\u0107enik bi i propovijed dr\u017eao, dakako, na narodnom jeziku. Poslanicu bi na hrvatskomu pjevao priu\u010den \u0161tilac <\/em>(lektor) iz puka, a ona bi u kombinaciji koralnoga i pu\u010dkog napjeva po\u010dinjala uobi\u010dajenom najavom: \u0160tenje knjige bla\u017eenoga Pavla Apostola… <\/em>Od misara se u pu\u010dkom shva\u0107anju zahtijevala sabranost za vrijeme obreda pa tko bi se samo jednom obazreo za mise, dr\u017ealo se da gubi jedan dio mise i njezina duhovnog u\u010dinka. Roditelji bi, da provjere tu sabranost, obi\u010davali kod ku\u0107e pitati djecu po kome je bilo evan\u0111elje na dana\u0161njoj misi! Budu\u0107i da je u pu\u010dkoj religioznosti u sredi\u0161tu obred i njegovo vjerno precizno obavljanje, pripadnike duvanjske tradicionalne sredine, \u010dini se, nije puno zbunjivao latinski jezik u liturgiji. Sje\u0107am se jedne Duvanjke koja mi, nakon uvo\u0111enja \u017eivoga jezika u katoli\u010dku liturgiju, re\u010de kako joj misa djeluje nekako \u201cobi\u010dno\u201d, dakle izgubila je, po njezinu osje\u0107anju, neku tajanstvenost, sakralnost koju je u njezinoj svijesti imala od nerazumljiva, latinskog jezika!<\/span><\/p>\n

\n

Izvor: Marko Kova\u010devi\u0107: \u201ePolje i ponornica\u201c,<\/em> 2013.<\/span><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pod pu\u010dkom religiozno\u0161\u0107u razumijevaju se religijski stavovi, praksa i oblici pripadnika \u0161irih slojeva nekog dru\u0161tva, obi\u010dno tradicionalnoga, koji, uz slu\u017ebene oblike religije ili konfesije kojoj sada pripadaju, zadra\u017eavaju i stavove i oblike prethodnoga tipa religije kojoj su pripadali njihovi preci. … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":73372,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[47],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73371"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=73371"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73371\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":110810,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/73371\/revisions\/110810"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/73372"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=73371"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=73371"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=73371"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}