{"id":65572,"date":"2018-03-05T09:41:21","date_gmt":"2018-03-05T07:41:21","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=65572"},"modified":"2018-03-05T09:41:21","modified_gmt":"2018-03-05T07:41:21","slug":"nistarijini-zapisi-o-ljubavi-zenskim-pravima-i-revoluciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/nistarijini-zapisi-o-ljubavi-zenskim-pravima-i-revoluciji\/","title":{"rendered":"NI\u0160TARIJINI ZAPISI: O ljubavi, \u017eenskim pravima i revoluciji"},"content":{"rendered":"

Sticajem okolnosti, tradicije i materijalnih mogu\u0107nosti znalo se ponekada, \u010ditaj \u010desto, dogoditi da se mu\u0161ka djeca duvanjskih obitelji zapute u \u0161kolu, na fakultet ili pak na gradili\u0161te, dok se curama ve\u0107 \u00a0u ranoj mladosti spremalo \u201eruvo<\/em>\u201c.<\/p>\n

\u201e\u0160ta \u0107e joj \u0161kola? Nek nau\u010di kuvat i prat, pa \u0107e se dobro udat i bi’ \u0107e joj lipo\u201c<\/em> \u2013 tako nekako govorile su na\u0161e strine i matere dok bi za vrijeme dugih zimskih ve\u010deri spremale jastuke, sjedalice, \u010darape, tepihe, posteljinu, tanjure\u00a0 i zdjele za \u00a0budu\u0107e komare na\u0161ih stri\u010devki, sestara i susjeda.<\/p>\n

No, nije ba\u0161 svaka cura bila odu\u0161evljena planovima starije \u010deljadi, neke bi tiho protestirale, druge bi glasno za\u0161utjele, a rijetke bi skupile hrabrosti i izustile:<\/p>\n

\u201eO\u0107u i ja u \u0161kolu! Nije \u0161kola samo za mu\u0161ke.\u201c<\/em><\/p>\n

Moja najljep\u0161a i najpametnija sestra Marija bila je ba\u0161 takva \u2013 dizala je barem nekoliko puta godi\u0161nje revoluciju u \u0106okanovoj ku\u0107i, pa sam zahvaljuju\u0107i njenoj naprednosti postao jedan od rijetkih dje\u010daka iz Mandina Sela koji je prao tanjure, meo pod i sam pravio svoj krevet.<\/p>\n

Usput re\u010deno i Marinkov, on je bio mamina maza, a takvima je sve dopu\u0161teno, no to je sasvim druga pri\u010da.<\/p>\n

Na koga je Marija ispala naopaka i neposlu\u0161na ne zna nitko, ni ona sama, no pretpostavljam da postoji netko u na\u0161em rodu od koga je naslijedila istan\u010dani osje\u0107aj za pravdu i ravnopravnost spolova. Nije ni na\u0161a mater dodu\u0161e bila previ\u0161e konzervativna, ali nije niti svijet naglava\u010dke okretala, mirno prihva\u0107aju\u0107i ulogu koju joj je \u017eivot u duvanjskom kraju dodijelio.<\/p>\n

Listam tako po sje\u0107anjima da ne bih nekoga presko\u010dio, \u00a0po\u010dinju\u0107i od \u017eenske rodbine s o\u010deve strane \u2013 Marija je me\u0111utim prava \u201eErcegovka<\/em>\u201c, \u010dak i govorom malo zavla\u010di, poput tetke Kate s kojom je \u010duvala janjce na Trebi\u0161evu, pa je kao dijete \u201esmi\u0161no<\/em>\u201c pri\u010dala i poneki, tvrdom duvanjskom dijalektu strani ton,\u00a0 zadr\u017eala i desetlje\u0107ima nakon Trebi\u0161eva.<\/p>\n

Ali Kata nije svome Peri uvijek \u0161efica, ima dodu\u0161e sli\u010dnih crta o kojima ne bih javno govorio da ne kudim vlastitu rodbinu, no ni ona, niti druge tetke, bilo s o\u010deve ili s materine strane, nisu imale previ\u0161e problema s tradicionalnom podjelom uloga i poslova u obitelji, pa mi valja krenuti dalje.<\/p>\n

Baba Mara ni u mislima ne dolazi u obzir kao prete\u010da revolucionarnih ideja \u2013 da sam takvu misao samo dao naslutiti u njenoj prisutnosti, mlatnula bi me prvim \u0161tapom kojega dohvati i ne bi me proma\u0161ila, \u00a0iako je bila slijepa.<\/p>\n

Na kraju mi ostade samo baba Milka, mater na\u0161e matere, koja je vjerojatno kriva da je njena unuka ispala takva kakva je.<\/p>\n

\u201eMoglo je biti i gore\u201c<\/em> – \u00a0govorim potiho da se baba na nebu ne ljuti na mene.<\/p>\n

Budu\u0107i da se Mara zauzima za prava \u017eena, ne samo da rade, nego i da igleni\u0161u, da se o njima pri\u010da i da i same pri\u010daju, prije nekoliko mjeseci organizirala je za generaciju babine i didove praunu\u010dadi natje\u010daj za najbolju pripovijetku o tome kako su se njih dvoje upoznali.<\/p>\n

Sva\u0161ta se izdoga\u0111alo u pri\u010dama mladih \u2013 did Ante postao je odjednom pri\u010dalica iako je cijeloga \u017eivota \u0161utio, a baba Milka zaljubljena do daske, mada je didu \u010desto ne\u0161to prigovarala. Mo\u017eda je i bilo tako, tko \u0107e sve znati, ali nisam ba\u0161 previ\u0161e vjerovao djeci, niti Mariji koja im je davala naputke.<\/p>\n

I meni je sestra poslala svoju verziju nastanka didove i babine ljubavi, nije previ\u0161e lagala, pa nisam morao puno mijenjati, te je zamoljavam da se \u010de\u0161\u0107e usudi napisati \u0161togod. Zna Marija to, iako joj se revolucionarni duh nije previ\u0161e isplatio, pa je \u0161kolovanje po\u010dela i zavr\u0161ila tek kad je zara\u0111ivala vlastiti kruh, a njena pri\u010da glasi ovako:<\/p>\n

 <\/p>\n

******<\/p>\n

Stara austrijska izreka kako se onaj tko se voli ponekada i posva\u0111a podsjetila me na moju babu Milku i njenoga izabranika, ili bolje re\u010deno su\u0111enika, dida Antu.<\/em><\/p>\n

Ante je bio \u0161utljiv i povu\u010den mu\u0161karac, a baba je od njega, uglavnom uzalud, poku\u0161avala napraviti dru\u0161tvenog mu\u017ea, klasi\u010dnog Duvnjaka. Njih dvoje me\u0111usobno, a jo\u0161 manje s nama djecom, \u00a0jako rijetko su razgovarali, \u00a0pa nam stoga nikada nisu ni otkrili tajnu svoga upoznavanja. Tu i tamo drugi odrasli prepri\u010davali bi kojekakve do\u017eivljaje iz mladosti, a mi djeca bismo prislu\u0161kivali stvaraju\u0107i u na\u0161oj ma\u0161ti slike o tome kako je to ranije bilo.<\/em><\/p>\n

Did je poticao iz siroma\u0161nije obitelji koja je \u017eivjela nomadskim \u017eivotom – ljeti u planini, a zimi u Crn\u010du, \u00a0odnosno u Krivodolu. Svojih ovaca nisu puno imali pa bi oko Jurindana, u prolje\u0107e, \u00a0skupili ovce od imu\u0107nijih Hercegovaca i gonili ih na ispa\u0161u u planinu Ljubu\u0161u. <\/em><\/p>\n

Ovce bi se ujesen, oko Mihovljana,\u00a0 vra\u0107ale svojim vlasnicima. <\/em><\/p>\n

Tako se pri\u010da da je na\u0161 did jednoga prolje\u0107a krenuo sa svojim starijim bratom \u0160imunom u izgon ovaca u selo Uzari\u0107e kod \u0160irokog Brijega. Tom prilikom zagledao se u Milku, koja jo\u0161 nije imala namjeru udavati se, no njeni stariji uku\u0107ani bili su drugoga mi\u0161ljenja, smatraju\u0107i da je Milka ve\u0107 poodmakle dobi za curu i da je du\u017ee \u010dekanje rizi\u010dno.\u00a0 <\/em><\/p>\n

\u201e\u0160to ako se, \u00a0ne daj Bo\u017ee, razboli?\u201c \u2013 glasile su brige Milkinih roditelja. <\/em><\/p>\n

Osim toga znali su da Ante potje\u010de iz vrijedne i po\u0161tene obitelji, a i Milkina tetka bila je ve\u0107 udana u Crna\u010d, \u00a0\u0161to je pak bilo od velike koristi za didove i babine ljubavne zgode. <\/em><\/p>\n

Ujesen, pri povratku ovaca u Hercegovinu, \u00a0po\u010deli su pregovori dviju obitelji \u2013 Kara\u010di\u0107i (kasnije \u0160olji\u0107i) iz Crn\u010da \u00a0i Ljubi\u0107i iz Uzari\u0107a \u00a0zaklju\u010dili su da je za Milku i Antu najbolje ako se do sljede\u0107ega izgona ovaca dvoje mladih vjen\u010daju.<\/em><\/p>\n

Tako je i bilo, jer da nije ne bi bilo ni mene, niti druge Milkine i Antine unu\u010dadi i praunu\u010dadi.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

******<\/p>\n

Ako se netko pita gdje je nestao Milkin i Marijin revolucionarni duh s po\u010detka ove pri\u010de, nek pita moju sestru.<\/p>\n

Ja sam oduvijek bio poslu\u0161an i nisam se petljao u politiku.<\/p>\n

 <\/p>\n

Blago Vukadin<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sticajem okolnosti, tradicije i materijalnih mogu\u0107nosti znalo se ponekada, \u010ditaj \u010desto, dogoditi da se mu\u0161ka djeca duvanjskih obitelji zapute u \u0161kolu, na fakultet ili pak na gradili\u0161te, dok se curama ve\u0107 \u00a0u ranoj mladosti spremalo \u201eruvo\u201c. \u201e\u0160ta \u0107e joj \u0161kola? … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":65573,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65572"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65572"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65572\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":65574,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65572\/revisions\/65574"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/65573"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65572"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65572"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65572"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}