{"id":65106,"date":"2020-01-22T05:56:17","date_gmt":"2020-01-22T03:56:17","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=65106"},"modified":"2020-01-21T23:25:12","modified_gmt":"2020-01-21T21:25:12","slug":"polje-i-ponornica-priroda-i-kultura-1-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/polje-i-ponornica-priroda-i-kultura-1-dio\/","title":{"rendered":"POLJE I PONORNICA: Priroda i kultura (1. dio)"},"content":{"rendered":"<p align=\"justify\">P<span style=\"color: #000000;\">remda je u stanovitu smislu dio vanjskoga, materijalnog svijeta ili prirode, \u010dovjek \u017eivi u kulturi kao riba u vodi, ptica u zraku. Ona je posrednik izme\u0111u njega i prirode, njegovo vlastito tkanje koje obilje\u017euje i njegovu fizi\u010dku narav i tjelesnost pa tako i njegova fiziolo\u0161ka strana biva njome oblikovana i o\u010dovje\u010dena. Prema nekim kulturolozima kulturu je najbolje definirati kao sustav osje\u0107anja, mi\u0161ljenja i djelovanja koji obilje\u017euje i pro\u017eima svekolik ljudski \u017eivot. U tome smislu ona se ne mo\u017ee bez pojednostavljenja i krivotvorenja dijeliti na materijalnu i duhovnu kulturu, premda i ta dioba ima svoj uvjetni smisao. I u takozvanoj materijalnoj kulturi vazda ima duha, na djelu je \u010dovjekov duhovni trag u tvari, kao \u0161to je i u duhovnoj kulturi vazda prisutna i neka materijalnost, kroz koju se duh o\u010dituje. U tome smislu tradicionalna, patrijarhalna, seoska kultura nisu samo narodne umotvorine (pri\u010de, pjesme, zagonetke i pitalice) i rukotvorine (odjevni i drugi materijalni predmeti). To je samo njezin estetski ili obrtni\u010dki izraz. Ta je kultura cjelovit i usustavljen obzor njezinih pripadnika,obzor unutar kojeg se uobli\u010duje njihovo do\u017eivljavanje i organiziranje prostora i vremena, prirode i zajednice, rada i dokolice, ra\u0111anja i \u017eivota, patnje i umiranja.<\/span><\/p>\n<p align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\">Duvanjsku kulturu, sto\u010darsko-zemljodjelsku, ponajprije je odredilo kr\u0161ko polje ritmom svojih godi\u0161njih doba, re\u017eimom vode i su\u0161e, svojim raslinjem i \u017eivotinjskim svijetom. U tome posebnu ulogu ima \u0160ujica, ponornica, za jesenjih i proljetnih ki\u0161a nabujao i silovit vodotok, koji za ljetnih mjeseci malak\u0161e i bude isprekidan plitkim gazovima. Izvire ponad mjesta \u0160ujice pa napu\u0161taju\u0107i \u0160uji\u010dku kotlinu probija se Ri\u010dinom, kr\u0161kim kanjonom usje\u010denim u kr\u0161ki ravnjak, te kraj sela Mokronoga ulazi u Duvanjsko polje. Ondje, mijenjaju\u0107i povremeno korito, poput duga\u010dke bjelou\u0161ke vijuga do Glibina, niskoga plavnog treseti\u0161ta nasred polja. Primiv\u0161i ondje vode Studene, Miljacke i Drine (Ri\u010dine), skre\u0107e prema jugozapadu kr\u0161kog polja te u podno\u017eju Grabovi\u010dke planine uvire u ponor kraj istoimenog zaseoka. Po\u0161to pro\u0111e podzemnim tokom ispod prijevoja Privale, ponovno izvire u Prisoju, kraj sela Vrila. Neko\u0107 je odande tekla Bu\u0161kim blatom (Begovo polje) pod imenom Ri\u010dina i gubila se u ponoru krajsela Liskova\u010de. Nakon zatvaranja liskova\u010dkog ponora i stvaranja akumulacijskoga Bu\u0161kog jezera, danas Ri\u010dina u svome kratkom toku kroz Prisoje napaja to akumulacijsko jezero. Duvanjsko polje, dugo oko 20 km, \u0161iroko do 7 km, nadmorske visine 800-900 m, nalazi se na trome\u0111i Bosne, Hercegovine i Dalmacije (Bosna i Hercegovina). Obrubljeno je dinarskim planinama razli\u010dite visine. Sa sjeveroisto\u010dne strane pru\u017ea se Ljubu\u0161a (1676 m) s Vran-planinom (2074 m), sa sjeverozapadne Tu\u0161nica (1700 m) i Jelova\u010da (1477 m). S jugozapadne su strane Midena (1224 m) i Grabovi\u010dka planina (1056 m), a na ju\u017enoj strani polja masivan goli Lib (1481 m) s vrletnim Orlokukom (1391 m) i gorskim rebrom koje duboko prodire u polje, izme\u0111u sela Bor\u010dana i Kongore. Na sljemenu tog rebra (Lib) nalazi se ilirska gradina, ostaci anti\u010dkoga ilirskog Delminija. <em>Delminium, Dalminium, <\/em>Delmati, Dalmati, Dalmacija, Dalmatinac, Dalmatinka, dalmatika, dalmatiner&#8230; U korijenu je toga leksi\u010dkog niza ilirska rije\u010d <em>delma <\/em>(\u201covca\u201d). I anti\u010dki Delmati, na \u0161to ukazuje pretpostavljeni korijen njihova imena, bijahu sto\u010dari, ponajve\u0107ma ov\u010dari, kao, uostalom, i duvanjski Hrvati sve do \u201cgastarbajterskih\u201d vremena u drugoj polovici XX. stolje\u0107a.<\/span><\/p>\n<p align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\">Duvanjsko je polje, prema arheolo\u0161kim nalazima, bilo naseljeno jo\u0161 u pretpovijesno i prapovijesno doba (grobni tumuli). U anti\u010dko doba ondje obitavahu ilirski Delmati (VII.-II. st. pr. Kr.), o \u010demu svjedo\u010de brojne gradine po uzvisinama oko polja.Stari Rimljani zauzimaju ilirski Delminij 155. pr. Kr. i Duvanjsko \u0107e polje ostati pod rimskom vla\u0161\u0107u do 476. posl. Kr., o \u010demu svjedo\u010de ostaci rimskih cesta te iskopine u Tomislavgradu, Crvenicama i Prisoju. U kasnoj antici i ranom srednjem vijeku onuda su vjerojatno pro\u0161li gotski i avarski osvaja\u010di. U ranome srednjem vijeku Duvno je starohrvatska \u017eupa i u sastavu je hrvatskoga kraljevstva sve do prve polovice XIV. st., kad ulazi u sastav srednjovjekovne bosanske dr\u017eave (1326.-1480.). U sastavu je Osmanlijskog Carstva 1480.-1878. te Austro-Ugarske Monarhije 1878.-1918. Od 1918. do 1941. u sastavu je prve Jugoslavije, 1939. u Banovini Hrvatskoj, a od 1941. do 1945. unutar Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske (NDH). U komunisti\u010dkoj Jugoslaviji duvanjski je kraj u sastavu Socijalisti\u010dke Republike Bosne i Hercegovine, a kad je 1992. Bosna i Hercegovina progla\u0161ena samostalnom dr\u017eavom, u sastavu je te dr\u017eave. U toj smjeni kultura i civilizacija ostali su postojani samo polje i ponornica te vi\u0161e-manje gole kr\u0161ke planine naokolo. Stoga \u0107e ovaj etnografsko-jezi\u010dni zapis o Duvanjskom polju ostati uglavnom na sinkronijskom opisu duvanjske tradicionalne kulture i jezika, onako kako ih je sada\u0161nji opisiva\u010d do\u017eivio, iskusio i vidio prvih desetak godina nakon Drugoga svjetskog rata, dakle otprilike izme\u0111u 1945. i 1955. godine. Dijakronijski osvrt prema pro\u0161losti zbivat \u0107e se tek povremeno, koliko to bude nu\u017eno za spomenuti sinkronijski presjek. Kako u duvanjskom kraju ve\u0107inu \u010dine katoli\u010dki Hrvati, u opisu duvanjske tradicionalne seoske kulture uglavnom \u0107u imati u vidu tu zajednicu.<\/span><\/p>\n<p align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\">Oko polja, znatnim dijelom plavna od jeseni do prolje\u0107a, nanizalo se tridesetak sela i zaselaka, na neplavljenim dijelovima, a na sjeverozapadnom dijelu polja, ne\u0161to povi\u0161enu, nastalo je glavno naselje Tomislavgrad, koje je kroz povijest mijenjalo ime (rimski Delminij, ranohrvatsko Dlmno, srednjovjekovno Dumno, osmanlijski \u017dupanj-Potok i Sedid\u017eedid, austrougarski \u017dupanjac, pa Duvno, pa Tomislavgrad). To glavno naselje, koje je kroz dva tisu\u0107lje\u0107a ostalo na istom lokalitetu, svojevrsna je povijesna os, civilizacijska spona koja Duvanjsko polje i njegovu geolo\u0161ku, zemljopisnu i kulturnu posebnost povezuje s ostalim svijetom. Na sjeveroisto\u010dnom dijelu polja, ispod Ljubu\u0161e, sela su smje\u0161tena ispod strmih kre\u010dnja\u010dkih <em>greda <\/em>(\u201cpod gredom\u201d), na kosu zaravanku, koji blago prelazi u polje. Izme\u0111u vrha grede i prvih obronaka Ljubu\u0161e steru se Podine, u du\u017eini od 17 km (od sela Mokronoga do sela Lipe), ledinast ravnjak, \u0161irok do 400 m, svojevrsna granica izme\u0111u polja i planine. Ta kr\u0161ka geolo\u0161ka pojedinost svojevrstan je klju\u010d za razumijevanje \u017eivota sto\u010darsko- zemljodjelske duvanjske zajednice. Njoj se prostor dijeli na polje i planinu, a vrijeme na ki\u0161no (od listopada do svibnja) i su\u0161no razdoblje (od svibnja do rujna). Za ki\u0161noga ili zimskog razdoblja zbog obilnih ki\u0161nih i snje\u017enih oborina vodom se napune podzemne spilje pa otvori (\u201cponori\u201d) koji su vodu pohlepno \u017ederali stanu je izbacivati dva puta godi\u0161nje. Tako, kako ka\u017eu Duvnjaci, \u201cprovriju <em>vrila<\/em>\u201d ispod cijele du\u017eine spomenute sjeveroisto\u010dne grede, kroz sela protje\u010du prave bujice, nabujaju vodotoci i <em>jaruge<\/em>, \u0160ujica se i Drina razliju i poplave ni\u017ee dijelove polja. To izbacivanje podzemne vode traje obi\u010dno po dva tjedna za zimskog razdoblja, \u0161to je sasvim dovoljno da se ni\u017ei dijelovi polja poplave sve do svibnja. Stoga su se mogle obra\u0111ivati samo neplavljene povr\u0161ine polja na uzvi\u0161icama (<em>brdine<\/em>) i rubnim dijelovima (<em>podvornice<\/em>), a ve\u0107ina je polja bila jednokratni sjenokos i pa\u0161njak. Zbog plavljenja polja sva su naselja, osim jednoga (\u0106avarov Stan), uz rub polja. Ta geomorfolo\u0161ka posebnost, velika nadmorska visina (oko 900 m) i o\u0161tra planinska klima uvjetovali su ekstenzivan tip sto\u010darstva (ovce, goveda) i planinskom klimom i tlom reduciran uzgoj kultura (je\u010dam, ra\u017e, <em>ozimica<\/em>, <em>jarica<\/em>, krumpir i planinski kukuruz). U starije doba \u010dini se da se uzgajala heljda i <em>proja <\/em>(proso). U novije doba, vjerojatno nakon dolaska austrougarske vlasti, uzgajale su se i mahunarke, naj\u010de\u0161\u0107e vrsta graha zvan <em>bugojanac, <\/em>zatim slanutak i <em>bi\u017ee <\/em>(gra\u0161ak).<\/span><\/p>\n<p align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\">Osim Vrana i Malovana ve\u0107ina je okolnih planina gola i bez \u0161ume pa je ogoljenost terena (i samoga polja) i degradacija raslinja drugo va\u017eno obilje\u017eje duvanjskog kraja. Ekstenzivan oblik sto\u010darstva i ispa\u0161a te paljenje \u0161uma u tu svrhu stolje\u0107ima su onemogu\u0107ivali obnovu \u0161umskog raslinja, postupno degradirali kr\u0161ki teren i dovodili do bujica, koje su i same dalje degradirale tlo. Austrougarska je vlast poku\u0161ala obnovu \u0161umskih povr\u0161ina sadnjom gajeva iznad pojedinih sela, ali je to nastojanje propalo (\u201c\u017dupanja\u010dki elaborat\u201d, 1891.) s nestankom Austro-Ugarske Monarhije. Poku\u0161aji po\u0161umljavanja za dviju Jugoslavija tako\u0111er nisu urodili ve\u0107im plodom pa je devastacija nastavljena. Mo\u017eda \u0107e slabljenje ekstenzivnog sto\u010darstva za \u201cgastarbajterskog razdoblja\u201d omogu\u0107iti, primjerice na ljubu\u0161koj visoravni, da se crnogori\u010dna \u0161uma sama od sebe pro\u0161iri s Vran-planine po docima i kr\u0161kim ponikvama, \u0161to se, \u010dini se, ve\u0107 polako zbiva.<\/span><\/p>\n<p style=\"text-align: center;\" align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\"><em><strong>(nastavlja se)<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n<h3 style=\"text-align: left;\" align=\"justify\"><span style=\"color: #000000;\">Izvor: <span style=\"color: #333333;\">Marko Kova\u010devi\u0107: <em>Polje i ponornica,<\/em> Na\u0161a ognji\u0161ta, Tomislavgrad, 2013.<\/span><\/span><\/h3>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Premda je u stanovitu smislu dio vanjskoga, materijalnog svijeta ili prirode, \u010dovjek \u017eivi u kulturi kao riba u vodi, ptica u zraku. Ona je posrednik izme\u0111u njega i prirode, njegovo vlastito tkanje koje obilje\u017euje i njegovu fizi\u010dku narav i tjelesnost &hellip; <a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/polje-i-ponornica-priroda-i-kultura-1-dio\/\">pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":65107,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65106"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=65106"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65106\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":94310,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/65106\/revisions\/94310"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/65107"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=65106"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=65106"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=65106"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}