Crnogledi redovito tvrde da se vremena mijenjaju samo nagore. Da je danas neusporedivo gore nego \u0161to je bilo ju\u010der. I da je to tako od pamtivijeka dovijeka. No \u017eivotne nam \u010dinjenice nerijetko pokazuju da to nije ba\u0161 tako. Ili da barem nije uvijek tako.<\/p>\n
\nJednu od takvih \u017eivotnih \u010dinjenica do\u010darava i ova slika. Naime, krajem o\u017eujka teku\u0107e godine (1993.) u\u010denici i u\u010denice Sedme zagreba\u010dke gimnazije, u okviru svoga \u0161kolskoga izleta, bili su i na primanju kod pape Ivana Pavla II. Spomenute je gimnazijalce predvodila njihova ravnateljica profesorica Ljilja Voki\u0107 r. \u0160kegro, podrijetlom iz Ljubu\u0161koga. Susret i rukovanje s Papom Ljilja je osobno do\u017eivjela kao svoj veliki \u017eivotni blagdan, koji \u0107e sa\u010duvati u trajnoj uspomeni. I kad o tome susretu govori, nikako ne mo\u017ee prikriti svoj iznimni zanos i svoju golemu radost. A do ju\u010der je i ona, kao i mnogi drugi prosvjetni radnici, \u0161to\u0161ta trpjela i pretrpjela samo zbog svoje osvjedo\u010dene kr\u0161\u0107anske vjere i svoga na\u00acgla\u0161enoga hrvatskog usmjerenja.<\/p>\n
\nRavnateljica Ljilja Voki\u0107 majka je brojne djece, koju jama\u010dno nije lako uzdr\u017eavati sred skupog Zagreba i tanke lisnice. No unato\u010d svemu tome, njezino lice neprestance iz\u017earuje radost i sre\u0107u. Zacijelo i zbog toga \u0161to je zajedno sa svojim u\u010denicima do\u017eivjela \u017earko \u017eeljeni susret s Papom (Ljilja je na slici u prvom planu). No bez dvojbe, jo\u0161 vi\u0161e zato \u0161to je do\u010dekala vrijeme koje je do ju\u010der bilo nezamislivo. Vrijeme u kojem mo\u017ee, zajedno s mno\u0161tvom ostalih prosvjetnih radnika, slobodno ispovijedati svoju vjeru i javno o\u010ditovati svoje kr\u0161\u0107ansko uvjerenje.<\/p>\n
<\/p>\n
(Iz arhiva Na\u0161ih ognji\u0161ta: lipanj 1993., god XXII., broj 196, str.3)<\/em><\/p>\n <\/p>\n Odabrala: Marija Maji\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Crnogledi redovito tvrde da se vremena mijenjaju samo nagore. Da je danas neusporedivo gore nego \u0161to je bilo ju\u010der. I da je to tako od pamtivijeka dovijeka. No \u017eivotne nam \u010dinjenice nerijetko pokazuju da to nije ba\u0161 tako. Ili da … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":6456,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[17],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6455"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6457,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6455\/revisions\/6457"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6456"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6455"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6455"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6455"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}