{"id":6189,"date":"2015-01-13T10:41:24","date_gmt":"2015-01-13T10:41:24","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=6189"},"modified":"2015-01-13T10:41:24","modified_gmt":"2015-01-13T10:41:24","slug":"iz-arhive-duvnjaci-na-studiju-u-zadru","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/iz-arhive-duvnjaci-na-studiju-u-zadru\/","title":{"rendered":"IZ ARHIVE: Duvnjaci na studiju u Zadru"},"content":{"rendered":"<p>Zahvalan sam Ivici \u0160arac \u0161to mi je poslao ovu fotografiju. Fotografija je\u00a0 svjedok prostora, vremena u kojem je nastala, te \u0161to je jo\u0161 va\u017enije fotografija svjedo\u010di svojim sadr\u017eajem mnoge va\u017ene i manje va\u017ene,\u00a0 (odavna ) zaboravljene ljude i doga\u0111aje. Fotografija pamti ono \u0161to mi ne mo\u017eemo. Istina je kako se ja nalazim u \u017eivotnoj fazi kada se sakupljaju kamen\u010di\u0107i \u017eivota koji su rasuti diljem prostora i pogubljeni u vremenu.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Likovi koji se nalaze na ovoj fotografiji vra\u0107aju me u vrijeme 1969. &#8211; u moje \u00a0zadarske studijske godine. Pomno sam se zagledao u svako lice i nastojao ga prepoznati \u2013 o\u017eivjeti. S odre\u0111enim likom nastojao sam povezati ime, prezime i barem neku \u017eivotnu zgodu koja nas povezuje. Siguran sam kako je svaki od likova na slici bio u krugu mojih znanaca, a neki i od bliskih prijatelja. S nekima na slici uspio sam sa\u010duvati prijateljstvo do danas. Od nastanka ove sli\u010dice do danas proteklo je dugih 46 godina. Malo ili puno- kako se uzme i kako komu.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Nekim svojim prijateljima sa ove fotografije poslao sam ovu sli\u010dicu i zamolio ih neka pomognu u o\u017eivljavanju i prepoznavanju likova. Uz sav trud nisu mi puno pomogli. I kod njih je proradila &#8216;kre\u010dana&#8217;.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Oduvijek su Duvnjaci &#8211; koji su \u017eeljeli \u0161kolovati se\u00a0 na vi\u0161im i visokim \u0161kolama morali odlaziti u velike gradove izvan svog duvanjskog kraja. Odredi\u0161ta duvanjskih\/ mandoseljskih studenata u pravilu su bila: Zagreb, Osijek, manje Sarajevo ili Split i Rijeka. Na Zadarsko sveu\u010dili\u0161te (najstarije sveu\u010dili\u0161te na tlu Hrvatske) krenulo se tek od kraja 60-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Zadarsko sveu\u010dili\u0161te tada i nije bilo slavno i poznato kao \u0161to je to danas. Prvi Duvnjak koji se \u0161kolovao na sveu\u010dilistu u Zadru je Ivan \u2013 I\u0107e Pa\u0161ali\u0107. I\u0107e je s Kola, i 1969. kada sam ja upisao studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru, radio kao tajnik Pedago\u0161ke akademije u Zadru.\u00a0 Sje\u0107am se \u017eivo koliko nam je I\u0107e\u00a0 pomagao prvih mjeseci na\u0161ega \u017eivota na fakultetu i gradu. Svaki onaj koji je studirao u velikom gradu i dalekom svijetu iskusio je te pote\u0161ko\u0107e bruco\u0161a snala\u017eenja na studiju i u gradu. I\u0107e nam je pomagao u smje\u0161taju u mali studentski dom (tada je iamo pedesetak kreveta!). I\u0107e man je pomagao i u pronala\u017eenju\u00a0 smje\u0161taja kod privatnika. Mislim kako je pomagao i drugima iz na\u0161ega kraja i cijele Hercegovine.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Tada je ve\u0107i broj mladi\u0107a i djevojaka \u017eeljnih znanja i \u010dasnih titula i zvanja pohrlio u Zadar. Mislim kako nas je te godine upisalo najmanje 40-etak iz na\u0161ega kraja (20-etak) i Hercegovine na neki studij na Filofofskom fakultetu ili Pedago\u0161koj akademiji. Drugh studija tada u Zadru nije bilo.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Mi studenti Duvnjaci i Hercegovci u Zadar smo donijeli svoje navike i obi\u010daje. Bili smo vjerni crkvi i svom hrvatskom narodu. Kao takvi brzo smo bili\u00a0 povezani s tamo\u0161njom crkvom. Gotovo smo svi polazili studentski vjeronauk, koji se tada odr\u017eavao u crkvi sv. \u0160ime. Dobar dio nas bio je uklju\u010den\u00a0 u crkveni\u00a0 pjeva\u010dki zbor kojeg je vodio fra. Stjepan Bakra\u010d- Pupi\u0107. Taj fratar izvanredno je studirao povijest i njema\u010dki jezik na Filozofskom fakultetu i bio nam je , kao kolega, veza sa mnogim fratrima i popovima u Zadru. Nas desetak studenata Pupi\u0107 je smjestio\u00a0 u svoj Samostan sv. Frane na stan i hranu. U toj skupini bio sam i ja. U tom samostanu ja sam \u017eivio kao student \u2013 vanjski (tako su nas zvali) 3 godine. Bo\u017ee moj, koliko sam duhovne hrane i ljepote do\u017eivio tu. Hvala tim dobrim ljudima koji su nam pomagali u na\u0161em odrastanju i na\u0161em odgoju, pa i obrazovanju. Imali smo vrhunske uvjete za \u017eivot i rad.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Kada smo se malo sna\u0161li, preko vjeronau\u010dne skupine uklju\u010deni smo bili u proslavu obilje\u017eavanja 900-te obljetnice Darovnice &#8211; MARE NOSTRUM CROATICUM \u2013 (Na\u0161e hrvatsko more ) hrvatskog kralja Petra Kre\u0161imira IV. Sje\u0107am se kako smo u ve\u010dernjim satima u prostorima zadarske nadbiskupije (biskup je bio\u00a0 Marijan Oblak) uvje\u017ebavali jedan scenario kojeg je, za tu prigodu, napisao i vodio prof. dr. Eduard Peri\u010di\u0107. (Edo, kako smo ga zvali bio je mladi sve\u0107enik zadu\u017een za duhovnu skrb o nama studentima. Bio je hrom, ali veoma suvremen i obljbljen me\u0111u mladima. Danas bih ga po radu usporedio sa o. Ostoji\u0107em koji radi sa zagreba\u010dkim studentima. Prije par godina sreo sam Edu u invalidskim kolicima na zadarskoj Kalalargi. Mnogo \u010dega iz toga vremena smo se sjetili i prijateljski popri\u010dali).<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Sje\u0107am se kako je ta skupina mladih studenata djevojaka i maldi\u0107a\u00a0 odjevenih u srednjovjekovne odore nastupila vi\u0161e puta te jeseni 1969. Mogu\u0107e je da je ta skupina \u2013u civilu- sudjelovala i u Ninu na sve\u010danosti povodom 900. obljetnice Kre\u0161imirove darovnice samostanu sv. Kr\u0161evana u Zadru. Tom prigodom nastala je i ova fotografija. Treba prizvati u pam\u0107enje kako su tada vladala komunisti\u010dka \u2013 vu\u010dja vremena. U dr\u017eavi se osje\u0107ala veklika napetost, pa i zabrinutost. Osje\u0107ao se dah i miris Hrvatskog prolje\u0107a. Skoro svi mi smo na razli\u010dite na\u010dine bili uklju\u010derni u tu revoluciju koja se svakim danom \u0161irila i rasla, kako bi buknula svom snagom 1971. Mo\u017eete zamisliti kako su gledali na nas \u2013 studente koji smo povezani sa crkvom i sudjelujemo u crkvenim misama priredbama!<\/p>\n<p>Najve\u0107i broj studenata podrijetlom iz Hercegovine do kraja svoga studija\u00a0 ostao je \u010dvrsto povezan uz zadarske popove i franjevce. Ta prva ve\u0107a skupina studenata iz na\u0161ih krajeva svake slijede godine broj\u010dano je rasla i slijedila stope nas starijih.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Po\u0111imo redom:<\/strong><\/p>\n<p><strong>Mjesto nastanka fotografije je grad NIN \u2013 staro rimsko naselje koje u vrijeme dolaska Hrvata postaje \u00a0i mjesto krunjenja, pa i povremenog \u017eivljenja hrvatskih knezova i kraljeva. U Ninu se nalaze i Krstionica kneza Vi\u0161eslava (kraj 8.st\/po\u010detak 9.st.). U Ninu je i najmanja katedrala na svijetu \u2013CRKVA SVETOGA KRI\u017dA. Ninska katedrala \u2013 crkva sv. KRI\u017dA sagra\u0111ena je u 9. st. U vrijeme na\u0161ega &#8216;slikanja&#8217; na crkvici su izvo\u0111eni arheolo\u0161ki za\u0161titni i konzervatorski radovi. Vide se skele i novo-obijeljeni zidovi \u00a0crkve.<\/strong><\/p>\n<div id=\"kad-wp-gallery17\" class=\"kad-wp-gallery kad-light-wp-gallery clearfix kt-gallery-column-3 rowtight\"><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/113.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/113-400x400.jpg\" width=\"400\" height=\"400\" alt=\"\" srcset=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/113-400x400.jpg 400w, https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/113-150x150.jpg 150w\" sizes=\"(max-width: 400px) 100vw, 400px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/29.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/29.jpg\" width=\"300\" height=\"225\" alt=\"\"  class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/36.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/36.jpg\" width=\"508\" height=\"381\" alt=\"\" srcset=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/36.jpg 508w, https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/36-350x262.jpg 350w\" sizes=\"(max-width: 508px) 100vw, 508px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/41.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/41-400x400.jpg\" width=\"400\" height=\"400\" alt=\"\" srcset=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/41-400x400.jpg 400w, https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2015\/01\/41-150x150.jpg 150w\" sizes=\"(max-width: 400px) 100vw, 400px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><\/div>\n<p><strong>Tu je stolovao hrvatski &#8211; ninski biskup Grgur. Taj znameniti hrvatski biskup \u017eivio je u vrijeme kralja Tomislava i borio se za narodni jezik u bogoslu\u017eju. Radi \u010dega je biskup Grgur ka\u017enjen i protjeran iz svoje biskupije.<\/strong><\/p>\n<ol start=\"8\">\n<li><strong>b) -Povod na\u0161ega dolaska u Nin je proslava 900-te obljetnice Darovnice hrvatskog kralja Petra Kre\u0161imira IV. <\/strong><strong>vladao je od 1058. do 1074. godine. jedan od najslavnijih hrvatskih kraljeva, \u00a0koji je obnovio snagu starog kraljevstva i ostvario sna\u017eno jedinstvo hrvatske dr\u017eave.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n<p><strong>Kre\u0161imir je dalmatinske gradove i otoke povezao sa hrvatskom dr\u017eavom u jednu cjelinu.\u00a0 Otada &#8220;regnum Dalmatiae et Chroatiae&#8221; (Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske) nije bio samo formalni naslov, nego je ozna\u010davao jedinstvenu politi\u010dko-upravnu teritoriju.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Kralj Kre\u0161imir je 1066. godine izdao povlasticu <a href=\"http:\/\/bs.wikipedia.org\/w\/index.php?title=Benediktinski_samostan_sv._Marije&amp;action=edit&amp;redlink=1\">samostanu sv. Marije<\/a> u <a href=\"http:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Zadar\">Zadru<\/a>, u kojemu je utemeljiteljica i prva opatica bila <a href=\"http:\/\/bs.wikipedia.org\/w\/index.php?title=%C4%8Cika&amp;action=edit&amp;redlink=1\">\u010cIKA<\/a> njegova polusestra. Taj je samostan va\u017ean kako u hrvatskoj kulturnoj ba\u0161tini, tako i za odr\u017eavanje hrvatskog zna\u010daja Zadra, za kojim je bilo stalnih <a href=\"http:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Mleta%C4%8Dka_republika\">mleta\u010dkih<\/a> i kasnije talijanskih prisvajanja.<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<p><strong>Kre\u0161imir je u Ninu 1069. izdao\u00a0 darovnicu \u2013 povelju (kraljevska isprava)\u00a0 u povijesti poznatoj pod imenom MARE NOSTRUM CROATICUM \u2013 (Na\u0161e hrvatsko more ) kojom je otok \u00a0Maun darovao samostanu sv. Kr\u0161evana u Zadru. U toj povelji istaknuto je kako je otok Maun &#8220;na\u0161 vlastiti otok \u0161to le\u017ei na na\u0161em dalmatinskom (hrvatskom) \u00a0moru&#8221; (&#8220;nostram propriam insulam in nostro Dalmatico mari sitam, que vocatur Mauni&#8221;), \u0161to je ujedno i dokaz da su tada Hrvati gospodarili Jadranskim morem.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Otada &#8220;regnum Dalmatiae et Chroatiae&#8221; (Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske) nije bio samo formalni naslov, nego je ozna\u010davao jedinstvenu politi\u010dko-upravnu teritoriju.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Kako Petar Kre\u0161imir IV. nije imao sina nego samo k\u0107er Nedu i kako mu bra\u0107a nisu bila vi\u0161e na \u017eivotu, naslijedio ga je kralj <a href=\"http:\/\/bs.wikipedia.org\/wiki\/Dmitar_Zvonimir\">Dmitar Zvonimir<\/a>.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Godine 1969. obilje\u017eavala se 900. obljetnice toga zna\u010dajnog doga\u0111aja u hrvatskoj povijesti. Te godine osnovana je i udruga\u00a0 MARE NOSTRUM CROATICUM \u2013 (na\u0161e hrvatsko more) koja djeluje i danas.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Na tom povijesnom mjestu, u vrijeme obilje\u017eavanja zna\u010dajnih povijesnih doga\u0111aja nastala je ova fotografija.<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u00a0<\/strong><\/p>\n<p><strong>\u010citajmo fotografiju kao knjigu (\u0161to ona i je!) odozgor prema dolje:<\/strong><\/p>\n<ol>\n<li><strong>Drugi s desne (na\u0161e) strane je JOZO GRGI\u0106- SIMI\u0106, iz Seonice. Jozo je zavr\u0161io studij povijesti i pedagogije. Do Domovinskog rata radio je\u00a0 na gimnaziji u Sinju, gdje i danas \u017eivi. Po\u010detkom Domovinskog rata djelatno se uklju\u010duje u Oru\u017eane snage RH. Do umirovljenja radi u HRM u Splitu. Danas Jozo s obitelji \u017eivi u Sinju, ali povremeno boravi u svojoj Seonici, te u Zadru, rodnom mjestu svoje supruge Lorete. Jozo je strastveni lovac.<\/strong><\/li>\n<li><strong>U istom redu drugi s lijeve strane je SVETOZAR- SVETO PRLI\u0106. Sveto, kako smo ga zvali, je iz Gruda ili nekog drugog hercegova\u010dkog sela. \u010cini mi se kako je nekako rano napustio studij i nestao iz Zadra. O njemu danas ne znam ni\u0161ta<\/strong><\/li>\n<li><strong>U drugom redu sa desne strane (momak sa bradom) je ANTE VUKADIN-Slavkov iz Mandina Sela (Va\u0161 \u0106ipa). O \u010cipi zante gotovo pa sve.<\/strong><\/li>\n<li><strong>Do kr\u0161ne crnke koju je \u0106ipa zagrlio stoji s prekri\u017eenim rukama MARIJA JERKOVI\u0106. Marija je rodom iz Drni\u0161a. Njen brat Ante u to vrijeme bio je na\u010delnik grada Drni\u0161a i gorljivi (probu\u0111eni) &#8216;nacionalist&#8217;, koji \u0107e kasnije u Hrvatskom prolje\u0107u biti proganjan. Od Marije smo mnogo toga saznavali \u0161to se to doga\u0111a u sferi\u00a0 zakulisne visoke politike u tada\u0161njoj dr\u017eavi i Republici Hrvatskoj. Pored ostalog i na tim saznanjima nacionalno smo se osvje\u0161\u0107ivali i zagrijavali za nadolaze\u0107e doga\u0111aje Hrvatskog prolje\u0107a 1971. Danas Marija \u017eivi u Zadru.<\/strong><\/li>\n<li><strong>U sredini- u istom redu momak u bijeloj dol\u010deviti, nasmijanog lica i crna oka stoji MILAN VUKOJA iz Lipe. On se danas ne zove tako. \u010citava njegova obitelj vratila se na svojwe staro prezime Udovi\u010di\u0107. Njegov brat \u2013 blizanac je Jozo \u2013Joskan Udovi\u010di\u0107 koji danas \u017eivi u Tomislavgradu. Joskan u Lipi ima farmu koko\u0161i koje &#8216;nose&#8217; jaja. Milan je nakon prve godine studija oti\u0161ao u Novi Sad i na tamo\u0161njem fakultetu zavr\u0161io studij povijesti. Po svr\u0161etku studija oti\u0161ao je\u00a0 za svojom djevojkom u Njema\u010dku. Mile Udovi\u010di\u0107 kako se danas zove ostao je u Njema\u010dkoj sve do umirovljenja. Danas \u017eivi u svojoj ku\u0107i u Mimicama kraj Splita, a preko zime u Zagrebu.<\/strong><\/li>\n<li><strong>U tre\u0107em redu drugi sa desne strane (ispod \u0106ipe) stoji mladi\u0107 crne &#8216;\u010dere&#8217;, uredno po\u010de\u0161ljan, ima crno odijelo i kravatu mo\u017ee biti STIPAN JUR\u010cEVI\u0106 \u2013 Grli\u0107 iz Stipanji\u0107a. Stipan je zavr\u0161io studij hrvatskog jezika i radio je jedno vrijeme u Donjem Miholjcu, a nakon Domovinskog rata u gradskim slu\u017ebama Tomislavgrada. \u010cini mi se kako je svoj radni vijek zavr\u0161io u \u017eupanijskom ministarstvu kulture HB\u017d. Danas Stipan \u017eivi u svojim rodnim Stipanji\u0107ima. <\/strong><\/li>\n<li><strong>U istom redu \u010detvrti sa desna strane stoji MILAN GALI\u0106. Milan je rodom iz nekog sela izme\u0111u Posu\u0161ja i \u0160. Briga. Zavr\u0161io je studij povijesti i pedagogije. Svoj radni vijek zavr\u0161io je u Senju (o\u017eenio je jednu na\u0161u kolegicu \u2013Senjanku). Jedno vrijeme bio je na\u010delnik grada Senja. Bio je i zastupnik u \u017dupanijskom domu Hrvatskog dr\u017eavnog sabora .<\/strong><\/li>\n<li><strong>U istom redu \u2013 peti sa desne strane stoji markantna figura stasita mladi\u0107a. Pro\u0107elav, visoka \u010dela i bistra oka, u odijelu i bijeloj ko\u0161ulji s kravatom. Taj maldi\u0107 je MATE KELAVA. Odmah se vidjelo kako je Mate odre\u0111en za visoke i odgovorne du\u017enosti u dru\u0161tvu- stvoren je za vo\u0111u. Matina obitelj je iz Ro\u0161ka Polja \u2013 Vojkovi\u0107i koja se rano doselila u Tomislavgrad. Da li je Mate ro\u0111en u Vojkovi\u0107ima ili po doseljenju obitelji u grad ne znam. Mate je zavr\u0161io studij povijesti i povijesti umjetnosti. Cijeli svoj radni vijek Mate je radio u svome Tomislavgradu. Najprije na tamo\u0161njoj gimnaziji, a nakon Domovinskog rata Mate se uklju\u010dio u politi\u010dki \u017eivot grada i dospio na mjesto predsjednika Op\u0107inskog vije\u0107a grada Tomislavgrada. <\/strong><\/li>\n<li><strong>U istom redu, odmah do Mate stoji kr\u0161na duvanjska cura MATIJA PETROVI\u0106. Odjevena je u crni kostim i ima neki bro\u0161 na lijevoj strani kostima. Sje\u0107am se kako je Matija \u010desto imala neke bro\u0161eve na sebi. Iznad Matije stoji , ve\u0107 spomenuti Milan Udovi\u010di\u0107. Matija je \u017eivjela u Tomislavgradu, blizu Matine ku\u0107e. Matija je zavr\u0161ila studij povijesti i pedagogije. Radila je na \u0161koli u \u0160estanovcu, a kasnije se preselila u \u017drnovnicu gdje i danas \u017eivi.<\/strong><\/li>\n<li><strong>U \u010detvrtom redu, prvi sa desne strane je STIPE KRALJEVI\u0106. Stipe je bio najstariji me\u0111u nama mladi\u0107ima. On je rodom iz sela Mokro (\u0160iroki Brig). Vjerojatno je ranije zavr\u0161io u\u010diteljsku \u0161kolu, te je do\u0161ao\u00a0 nastaviti studij na Pedago\u0161koj akademiji u Zadar. Sje\u0107am se da je to isto u\u010dinio i na\u0161 Duvnjak VINKO PA\u0160ALI\u0106 \u2013 Gine. Sa Stipom Kraljevi\u0107\u00a0 u Zadar na studij do\u0161la JE i nejgova sestra MIRA. Mogu\u0107e da je Mira\u00a0 djevojka\u00a0 (u svijetlom kostimu) koja stoji u istom redu, odmah do brata Stipe. Gdje su danas Stipe i njegova sestra Mira ne znam. <\/strong><\/li>\n<li><strong>U donjem redu u \u010du\u010de\u0107em polo\u017eaju je MARKO RADO\u0160. On je rastom najvi\u0161i od svih nas. Rodom je iz Kongore, iz roda Rado\u0161 \u2013 Batak. Kr\u0161na mom\u010dina sa bujnom kovr\u010davom kosom, u odijelu i kravati. Marko Rado\u0161 svoj radni vijek proveo je u Sredi\u0161njoj Bosni. Skrasio se u Vitezu gdje i danas \u017eivi. O\u017eenjen je Jelenom iz sela Ga\u0107ice kraj Viteza.<\/strong><\/li>\n<li><strong>U donjem redu, sa dugom crnom kosom je NIKOLA JAK\u0160I\u0106. Nikola je rodom sa Bra\u010da. Njegovi roditelji bili su profesori na Filofzofskom fakultetu. Nikola je zavr\u0161io studi arheologije i povijesti umjetnosti. Nakon diplomiranja radio je kao profesor\u00a0 na katedri povijesti umjestosti kod glasovitog prof. Ive Petriciolli. Danas je u mirovini i \u017eivi u Zadru. <\/strong><\/li>\n<li><strong>Druga bradata osoba koja \u010du\u010di u donjem redu mogao bi biti BRANKO MIKULI\u0106. Branko je rodom iz Du\u017eica kraj \u0160irokog Briga. Bio je posebno veseli i bistar mladi\u0107.\u00a0 Nakon studija Branko je radio na \u0161koli u Jablanici iz koje je nastojao\u00a0 vratiti se bli\u017ee svome rodnom kraju. Ne znam da li je uspio. <\/strong><\/li>\n<li><strong>U toj skupini prvih hercegova\u010dkih studenata u Zadru bili su i NEDILJKO NI\u017dI\u0106, rodom iz Crvenog Grma kraj Ljubu\u0161kog. Ni\u017ei\u0107a sretnem koji puta u Zagrebu. On je dugo radio u Po\u0161tanskom muzeju u Zagrebu. <\/strong><\/li>\n<li><strong>Toj skupini pripada i JOZO MARI\u0106, rodom iz Gruda. Jozo \u0107e kasnije \u2013 u Domovinskom ratu biti na\u010delnik Gruda, pa kasnije ministar kulture Herceg-Bosne, pa \u017dupan Herceg \u2013 Bosne i na kraju zastupnik u Hrvatskom dr\u017eavnom saboru. <\/strong><\/li>\n<li><strong>To prvoj skupini studenata pribrajam i \u0160IMUNA\u00a0 MUSU, rodom je iz \u010citluika ili Studenaca. Danas je \u0160imun profesor na nekom fakultetu u Mostaru.<\/strong><\/li>\n<li><strong>Sje\u0107am se i kolege \u0160KEGRE ( brati\u0107 je Ljilje\u00a0 \u0160kegro-udana Voki\u0107 \u2013 poznate ministrice \u0161kolstva u Republici Hrvatskoj. \u0160kegre su negde iz Radi\u0161i\u0107a ili Grljevi\u0107a (Ljubu\u0161ki). Taj \u0160kegro bio je veoma duhovit i zabavan de\u010dko. Zvali smo ga \u010ckalja! Znate za\u0161to!?<\/strong><\/li>\n<li><strong>Na slici bi mogli biti i FILIP PETROVI\u0106, iz Stepena. Filip je nakon zavr\u0161etka studija ostao raditi u Zadru na \u0161koli \u201eVelimir \u0160korpik to je ona \u0161kola odmah do zgrade na\u0161ega fakulteta!. Filip je ljetos iznenada umro i pokoipan je na zadarskom groblju.<\/strong><\/li>\n<li><strong>Na slici nisam uspio prepoznati niti TOMISLAVA MAMI\u0106A. On je rodom iz Ro\u0161ka Polja. Po svr\u0161etku studija Tomislav se o\u017eenio jednom Puljankom i oti\u0161a \u017eivjeti u Pulu. Tomislava sam jedne prilike u tijeku Domovinskog rata sreo u njegovoj Puli. Tada sam ja bio u odori \u010dasnika hrvatske vojske, a Tomislav je radio na jednoj \u0161koli kao pedagog.<\/strong><\/li>\n<li><strong>Na slici treba o\u010dekivati i JURU BRKI\u0106A I IVANA \u010cOLAKA. Njih dvojica rodom su iz \u0161irokobrije\u0161kog sela Rasno. Nisam ih mogao prona\u0107i, a spominjem se rado te dvojice krasnih momaka i dobrih kolega. Nakon studija vratili su se u svoj \u0160iroki Brig\u00a0 gdje su radili. Nekako sam saznao da je Jure prije koju godinu umro. Sa njima dvojicom rado i \u010desto sam dru\u017eio. Tijekom rata sreo sam ih vi\u0161e puta.<\/strong><\/li>\n<li><strong>Na slici nedostaje (ili ju ne mogu prepoznati) i jedna kr\u0161na plava duvanjska djevojka. Mislim da se zvala ANA KRAKAN. \u010cini mi se da joj je otac radio kao \u0161umar u Kologaju. Ana je nakon prve godine studija\u00a0 sa jo\u0161 jednom skupinom kolega i kolegica pre\u0161la na studij u Nosi Sad. Mate bi \u00a0mogao znati za njenu sudbinu. <\/strong><\/li>\n<li><strong>Te godine u Zadar su do\u0161li studirati jo\u0161 neki duvnjaci: Abid Jari\u0107 i njegova sestra Azra, te Bo\u0161ko, (njegovo prezime ne znam), otac mu je bio tada\u0161nji milicajac u Tomislavgradu. Bo\u0161ko je rano napustio studij i kasnije sam ga vi\u0111ao kako radi na recepciji hotela u Tomislavgradu. <\/strong><\/li>\n<li><strong>Svakako ovoj skupini treba pridru\u017eiti i MIJU TOKI\u0106A, rodom iz Kongore. Mijo ne mo\u017ee nikako biti na ovoj slici. Mijo je najprije zavr\u0161io hrvatski jezik na Pedago\u0161koj akademiji, a kasnije je nastavio studij hrvatskog jezika i latinskog jezika na Filozofskom fakultetu.<\/strong><\/li>\n<\/ol>\n<p><strong>\u00a0Po zavr\u0161etku studija Mijo je radio na duvanjskoj gimnaziji do\u00a0 rata. U ratnim godinama Mijo se politi\u010dki anga\u017eirao, napustio je svoj profesorski posao i postao na\u010delnik grada Tomislavgrada. Mijo je bio na\u010delnik grada svih ratnih godina. Danas je Mijo u mirovini i \u017eivi u Tomislavgradu. <\/strong><\/p>\n<p><strong>Mislim kako je Mijo na studij u Zadar do\u0161ao godinu ili dvije kasnije. S Mijom prijateljujem\u00a0 od tih studentskih dana pa sve do danas. Mijo je i krizmani kum mojemu starijem sinu. Miju spominjem ovdje, jer u mojim sje\u0107anjima na studij u Zadar on ima posebno mjesto.<\/strong><\/p>\n<p><strong>Primjetili ste kako je cijela skupina nekako sve\u010dana. U sve\u010danim odjelima, bijelim ko\u0161uljama i kravatama. O\u010dito smo sudjelovali na sve\u010danoj akademiji uprili\u010denoj\u00a0 povodom proslave 900. obljetnice darovnice\u00a0 tzv. MARE NOSTRUM CROATICUM \u2013(Na\u0161e hrvatsko more).<\/strong><\/p>\n<p><strong>Za Zadar kao mjesto svoga studiranja posebno sam navezan, kao na grad svoje mladosti. Tu \u010desto navratim i pro\u0161etam Rivom i Kalalargom. Za Zadar me ve\u017eu brojne drage i lijepe uspomene. Radi toga sam malo op\u0161irniji u komentaru ove fotografije.<\/strong><\/p>\n<p><strong>O Duvnjacima \u2013 zadarskim studentima dalo bi se jo\u0161 pisati. Nakon moga zavr\u0161etka studija 1973. brojni Duvnjaci dolazili su u Zadar na studij. <\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Tekst: <strong>Ante Vukadin <em>\u0106ipa<\/em><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zahvalan sam Ivici \u0160arac \u0161to mi je poslao ovu fotografiju. Fotografija je\u00a0 svjedok prostora, vremena u kojem je nastala, te \u0161to je jo\u0161 va\u017enije fotografija svjedo\u010di svojim sadr\u017eajem mnoge va\u017ene i manje va\u017ene,\u00a0 (odavna ) zaboravljene ljude i doga\u0111aje. Fotografija &hellip; <a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/iz-arhive-duvnjaci-na-studiju-u-zadru\/\">pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":6194,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[18],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6189"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6189"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6189\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6199,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6189\/revisions\/6199"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/6194"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}