{"id":44989,"date":"2016-11-12T12:41:42","date_gmt":"2016-11-12T10:41:42","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=44989"},"modified":"2016-11-12T12:41:42","modified_gmt":"2016-11-12T10:41:42","slug":"krunica-mala-povijest-popularne-molitvene-tradicije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/krunica-mala-povijest-popularne-molitvene-tradicije\/","title":{"rendered":"KRUNICA: Mala povijest popularne molitvene tradicije"},"content":{"rendered":"

Krunica je sigurno jedna od najzanimljivijih molitvenih tradicija u kr\u0161\u0107anstvu, ali i u islamu i nekim drugim religijama. Hrvatski narod je kroz svoju povijest povezan s ovom tradicijom, a osloboditljski rat je postao prepoznatljiv i po krunicama oko vrata hrvatskih vojnika, koji su se borili za slobodu svog naroda. Me\u0111ugorska ukazanja su isto tako izravno povezana s molitvom krunice, a u mnogim obiteljima se ona i dan danas moli kao neka vrsta sto\u017eernog izraza narodne pobo\u017enosti.<\/p>\n

No, kao i mnoge druge vjerske prakse, tako je i krunica izlo\u017eena nekriti\u010dkim osvrtima, \u010dak i omalova\u017eavanju, ali i dubokom po\u0161tivanju. Ne ulaze\u0107i u osobne motive molitelja, cilj mi je predstaviti Vam malo \u0161iri okvir nastanka ove molitvene tradicije, sve u nadi da \u0107e Vam pomo\u0107i u jednostavnijem i dubljem promi\u0161ljanju kr\u0161\u0107anske, posebno pak katoli\u010dke tradicije.<\/p>\n

Teolo\u0161ki gledano mo\u017eemo krunicu svrstati u Pavlov poziv \u201cmolite bez prestanka\u201d, kojim on poziva prve kr\u0161\u0107ane na ustrajnu molitvu. Budu\u0107i je u to vrijeme svaki poziv prvoga apostola uziman zdravo za gotovo, prvi kr\u0161\u0107anski mistici, od tre\u0107eg do petog stolje\u0107a, su prije podr\u017eavljenja kr\u0161\u0107anske vjere na svojem putu u samo\u0107u pustinje tu zapovijed uzimali kao neodvojiv dio vlastite vjere i neprestano moljenje su smatrali va\u017enijim od spavanja ili jela.<\/p>\n

Tako su se oni obvezali dnevno izmoliti odre\u0111eni broj molitava, a da to nebi zaboravili imali su obi\u010daj za svaku izre\u010denu molitvu u ko\u0161aru ubaciti po jedan kamen\u010di\u0107. Kasnije su metodu podsje\u0107ivanja sami sebi olak\u0161ali, pa su napravili konopac na kojemu bi za svaku molitvu zavezali po jedan \u010dvor.<\/p>\n

Budu\u0107i je islam nastao u onim podru\u010djima gdje je bilo jako puno kr\u0161\u0107anskih pustinjaka, velika je vjerojatnost da je i muslimanski molitveni lan\u010di\u0107 s 99 zaziva nastao iz te tradicije. Budisti\u010dka \u201cmala\u201d s ovom tradicijom najvjerojatnije nema nikakve veze, iako se \u010desto i ona spominje kao dio iste tradicije.<\/p>\n

Krunica se razvijala na razli\u010dite na\u010dine u isto\u010dnoj i zapadnoj Crkvi. Tako isto\u010dna tradicija poznaje 100 \u010dvorova, koji su slu\u017eili vi\u0161e koncentraciji nego nezaboravljanju molitve. Te isto\u010dne krunice su povezivane s molitvama Srcu Isusovu u kojima neprestanim zazivanjem imena Isusova molitelj uranja u meditaciju, a zazive povezuje i s disanjem i sr\u010danim ritmom. Kod polaganja zavjeta se isto\u010dnim redovnicima i redovnicama krunica sve\u017ee oko ruke.
\nVe\u0107 iz ovoga je jasno da krunica u svojem izvoru nije Marijina molitva, nego ima vi\u0161e veze sa samim Isusom Kristom.<\/p>\n

Sljede\u0107i korak u razvoju krunice je predstavljalo vrijeme nastanka samostana i obveze molitve za redovnike. Redovnici latinske tradicije su bili obvezni sedam puta na dan zajedni\u010dki moliti na latisnkom, \u010ditaju\u0107i psalme i druge molitve. Problem je u toj obvezi predstavljala nepismenost i nepoznavanje latinskog jezika kod nekih redovnika, pa je bilo pitanje kako te redovnike uklju\u010diti u molitvu. Budu\u0107i su redovnici molili 150 psalama, bilo je logi\u010dno da oni koji nisu znali \u010ditati, ili nisu znali latinski, u isto vrijeme mole O\u010dena\u0161. Tako je nastala molitva 150 O\u010dena\u0161a na 150 \u010dvorova.<\/p>\n

Neki samostanski redovi, cisterzijanci i kartuzijanci, su u 12. stolje\u0107u dodali Zdravomariju kao zamjenu za psalme, pa je tako nastao naziv \u201ckrunica\u201d, izvorno \u201ckrunica od ru\u017ea\u201d, a sve na osnovu jedne legende, po kojoj je kip Djevicae Marije, oki\u0107en krunom od ru\u017ea, rekao da bi se Marija puno vi\u0161e radovala druga\u010dijoj kruni, naime onoj koja se sastoji, ne od 50 ru\u017ea, nego od 50 Zdravomarija.
\nTako je u vremenima izri\u010dite marijanske pobo\u017enosti u srednjem vijeku, od takozvanog Paternoster konopca nastao dana\u0161nji oblik krunice. Iz toga vremena potje\u010de dana\u0161nji oblik u kojem se izme\u0111u O\u010dena\u0161a ubacila Zdravomarija s promi\u0161ljanjima o otajstvima Isusovog \u017eivota.<\/p>\n

Kona\u010dni oblik krunica je dobila 1409. godine, kada je redovnik Domink Pruski iz Triera oblikovao \u017eivot i muku Isusa Krista u 50 zaziva, te ih povezao uz molitvenu meditaciju kroz po 10 Zdravomarija. Njegov subrat Adolf Essenski je tu du\u017eu verziju skratio na samo 15, a kona\u010dni oblik je dobio i svoju slu\u017ebenu potvrdu na Tridentinskom Koncilu 1545.-1563.<\/p>\n

Zanimljivost uz krunicu su svakako sljede\u0107e:<\/p>\n

Njezina povezanost s dominkancima, jer legenda ka\u017ee da je sveti Dominik 1208. od Djevice Marije dobio krunicu kao oru\u017eje u borbi protiv bezbo\u017eaca.<\/p>\n

Zadnji dodatak krunici napravio je veliki molitelj ove molitve, papa Ivan Pavao II, koji je krunici 2002. uz tri postoje\u0107a otajstva (slavno, radosno i \u017ealosno), dodao otajstvo svjetla.<\/p>\n

Krunica je igrala u povijesti zapadnog kr\u0161\u0107anstva veliku ulogu, pa je va\u017eno napomenuti da je zbog pobjede Svete aliance nad osmanskom flotom 7. listopada 1571. kod Lepanta papa Pio V. tu pobjedu pripisao pomo\u0107i krunice, na \u010diju molitvu je bio pozvao kr\u0161\u0107ane.<\/p>\n

Papa Grgur XIII je dvije godine kasnije proglasio dan \u0161tovanja krunice iz zahvalnosti na tu pobjedu i nazvao ga blagdanom Marije pobjedinice.<\/p>\n

Za nas Hrvate je krunica bila i ostala zna\u010dajan dio na\u0161e vjerske tradicije, a zanimljivo je napomenuti da je samo ime blagdana Marije pobjedice promijenjeno u Blagdan na\u0161e Gospe od krunice povodom pobjede nad Turcima 5. listopada 1716. u bitci kod Petrovaradina. Tako je u sje\u0107anje na tu pobjedu uveden Blagdan krunice na prvu nedjelju u listopadu.<\/p>\n

Za mjesec listopad, kao mjesec krunice, zaslu\u017ean je papa Leo XIII., koji je 1884. proglasio listopad mjesecom krunice.<\/p>\n

Zanimljivosti uz krunicu su i to \u0161to je uz pripremu austrijskog ugovora o samostalnosti i kona\u010dnom oslobo\u0111enju 1955. godine u \u010ditavoj Austriji moljena krunica, a Rusi su neo\u010dekivano pristali na povla\u010denje iz Austrije.<\/p>\n

Hrvatska tradicija nam pokazuje da je krunica postala dio na\u0161e narodne svijesti i da je skoro nezamisliva pobjeda u osloboditlejskom ratu bez krunice oko vrata.<\/p>\n

Krunica je, kako god o njoj mislili, neizbrisivi dio kr\u0161\u0107anske tradicije, ne samo zapadne katoli\u010dke. Ona je poveznica istoka i zapada i nikako nije samo marijanska molitva, nego molitva promatranja i razmatranja Isusova \u017eivota.<\/p>\n

Mnogi vjernici o krunici nemaju dobro mi\u0161ljenje, jer im je krunica neka vrsta laprdanja, nedostaje im spoznaje o njezinoj povijesti, a moramo prizanti da je, povr\u0161no gledano, za suvremenog \u010dovjeka svaka rutina neka vrsta dosade.<\/p>\n

Gledaju\u0107i tradiciju i drugih vjera, mo\u017eemo slobodno re\u0107i da je krunica izrazito promi\u0161ljen i iz tradicije nastao put \u010dovjeka prema tajnama vlastite vjere i dubini meditacije.<\/p>\n

Vinko Vukadin<\/strong><\/p>\n