Dana 3. studenoga 2016. godine slu\u010dajno uklju\u010dih TV, HRT1, i ugledah neke ljude sve\u010dano odjevene kako nose cvjetne aran\u017emane sa velikom crvenom petokrakom izra\u0111enom od karanfila i kako ih pola\u017eu na neko spomeni\u010dko mjesto.<\/p>\n
Odjednom se sjetih svega zla koje nam je donijela zvijezda petokraka kroz 45 godina zlo\u010dina\u010dkog terora. Sjetih se stotina tisu\u0107a nedu\u017enih hrvatskih \u017ertava, nepobije\u0111enih hrvatskih vojnika, na prijevaru zarobljenih, \u017eena, djece i staraca, u tisu\u0107ama Hudih jama. U trenu se sjetih i nekoliko stotina pobijenih hrvatskih sve\u0107enika, te intelektualaca, bogatijih seljaka i gospodarstvenika, mladih o\u010deva i majki, koje pod tim crvenim znakom mr\u017enje pobi\u0161e u svim selima i gradovima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine nakon zavr\u0161enog Drugog svjetskog rata. Sjetih se, kao u brzome filmu, svih represalija jednoumlja, desetlje\u0107ima u zemlji hrvatskoj, kao i dr\u017eavnoga terorizma zlo\u010dina\u010dke dr\u017eave nad Hrvatima \u017eeljnima slobode u inozemstvu u cijelome svijetu.<\/p>\n
Sjetih se i svih zlo\u010dina sa znakom crvene petokrake tijekom obrambenog i osloboditeljskog Domovinskog rata i tisu\u0107a \u017ertava hrvatskih branitelja, najboljih sinova i k\u0107eri hrvatskoga naroda na rati\u0161tima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, masakriranih civila, \u017eena, mu\u0161karaca, staraca i djece i preko 150 mno\u0161tvenih grobi\u0161ta sa oko 3.000 \u017ertava.<\/p>\n
Tada ne\u0161to tek na\u010duh, jer bija\u0161e kraj emisije, da se radi o obilje\u017eavanju 72. obljetnice takozvanog oslobo\u0111enja \u0160ibenika, 3. studenog 1944. godine.<\/p>\n
Zatim pro\u010ditah na dru\u0161tvenoj mre\u017ei da je to bila komemoracija 30-ak \u010dlanova zajednice udruga antifa\u0161isti\u010dkih boraca i antifa\u0161ista \u0160ibensko-kninske \u017eupanije, te predstavnika politi\u010dkih stranaka i grada \u0160ibenika, uz odavanje po\u010dasti poginulim partizanima, polaganjem vijenaca na spomen kosturnici na Kvanju u \u0160ibeniku.<\/p>\n
To sve\u010dano sje\u0107anje zami\u0161ljeno je da traje 3 dana, s razli\u010ditim doga\u0111anjima, kao \u0161to je otvaranje izlo\u017ebe “Nosioci partizanske spomenice sa \u0161ibenskoga podru\u010dja”, predstavljanje knjige “Rimski ugovori” (sa la\u017enim optu\u017ebama Ante Paveli\u0107a o prodaji Dalmacije, koja je Italiji bila poklonjena od strane stare Jugoslavije Rapalskim ugovorima iz 1921. godine), te najsve\u010danije u programu, otvaranje Muzeja oslobo\u0111enja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu, monumentalnog zdanja sa svim tehnolo\u0161kim sadr\u017eajima, vrijednog oko 700.000 kn iz dr\u017eavnoga prora\u010duna, a tobo\u017ee sredstava zajednice tih bora\u010dkih udruga, te sitnih donacija. Zemlji\u0161te za gradnju poklonio je grad \u0160ibenik.<\/p>\n
Pitam se za\u0161to taj muzej, a ne Muzej Domovinskog rata?<\/p>\n
Zoran Rastovi\u0107, predsjednik zajednice bora\u010dkih udruga, govori da je u partizanima bilo 12.000 boraca sa \u0161ibenskog podru\u010dja u borbenim redovima, a da je u narodno oslobodila\u010dkom ratu poginulo njih 3.100.<\/p>\n
Uz dane takozvanog oslobo\u0111enja spominje i osvetu (naravno po obi\u010daju i Titovu nare\u0111enju, onako pau\u0161alno, do prve jame), ali ne spominje da su oslobo\u0111enjem od fa\u0161isti\u010dkoga okupatora, \u0161to je u Dalmaciji i Istri bilo neophodno, odmah Hrvati dobili drugoga, jo\u0161 neusporedivo dugotrajnijeg i okrutnijeg velikosrpskog komunisti\u010dkog jugoslavenskog okupatora, kojeg se, nakon pada komunizma u Europi, pa \u010dak i u Sovjetskom savezu, nismo mogli osloboditi mirnim putem i pored odredbe u tada\u0161njem Ustavu i me\u0111unarodnim dokumentima o pravu na samoodre\u0111enje, za koje se hrvatski narod plebiscitarno odlu\u010dio referendumom 1991. godine, nego smo pro\u017eivjeli u\u017easnu velikosrpsku i jugoslavensko armijsku agresiju pod istim monstruoznim znakom crvene petokrake, koju, kao pobjednici, opet u svojoj dr\u017eavi, krvlju ste\u010denoj, moramo ponovno gledati i slu\u0161ati njoj hvalospjeve.<\/p>\n
Naravno, treba \u017ealiti i po\u0161tivati sve poginule dalmatinske partizane, jer su se borili protiv fa\u0161isti\u010dkog okupatora, ali sigurno ne za petokraku i novo porobljavanje.<\/p>\n
Trebalo je imati bar malo po\u0161tenja od strane pre\u017eivjelih partizana, dana\u0161njih takozvanih antifa\u0161ista, pa priznati da su bili prevareni i da smo se za hrvatsku slobodu protiv petokrake izborili tek u Domovinskom obrambenom i osloboditeljskom ratu, te poginulim borcima iz Drugog svjetskog rata, u znak \u017ealosti i sje\u0107anja, donijeti vijence bez simbola zlo\u010dina i totalitarizma, ukra\u0161ene hrvatskim trobojnicama. Zar to nisu mogli znati u Poglavarstvu grada \u0160ibenika, te ne dozvoliti takvo provociranje i vrije\u0111anje Hrvata \u0160ibenika i cijele Republike Hrvatske?<\/p>\n
Stoga, kakve imamo vladaju\u0107e takozvane elite od 2000. godine na dalje, kada su se nametnuli prijevarama i manipulacijama, koje svjesno i strate\u0161ki, neprijateljski ili poslu\u0161ni\u010dki, po nare\u0111enjima mo\u0107nika svijeta, ru\u0161e sve atribute hrvatske dr\u017eave i gaze hrvatsko narodno dostojanstvo u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, zaista nije \u010dudo do \u010dega smo dovedeni i\u0161to sve na \u017ealost moramo trpjeti. Pitanje je samo do kada?<\/p>\n
Ru\u017eica \u0106avar<\/strong><\/p>\n (odabrao: Ante Vukadin \u0106ipa)<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dana 3. studenoga 2016. godine slu\u010dajno uklju\u010dih TV, HRT1, i ugledah neke ljude sve\u010dano odjevene kako nose cvjetne aran\u017emane sa velikom crvenom petokrakom izra\u0111enom od karanfila i kako ih pola\u017eu na neko spomeni\u010dko mjesto. Odjednom se sjetih svega zla koje … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":44907,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44906"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=44906"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44906\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":44908,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/44906\/revisions\/44908"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/44907"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=44906"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=44906"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=44906"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}