{"id":36000,"date":"2018-09-05T07:40:53","date_gmt":"2018-09-05T05:40:53","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=36000"},"modified":"2018-09-05T07:53:11","modified_gmt":"2018-09-05T05:53:11","slug":"sacuvano-od-zaborava-60-ih-kopanje-vadenje-krumpira","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/sacuvano-od-zaborava-60-ih-kopanje-vadenje-krumpira\/","title":{"rendered":"SA\u010cUVANO OD ZABORAVA: Kopanje &#8211; va\u0111enje krumpira 60-ih"},"content":{"rendered":"<p><span style=\"color: #000000;\">Slikom smo\u00a0 u jesenskom vremenu. Slika je nastala u drugoj polovici 60-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Krumpiri su posa\u0111eni i rasli\u00a0 u Ja\u017evi. Kopa\u010dice su D\u017eanku\u0161e-sve cure: An\u0111a Slavkova- danas \u017eivi u Letki, Iva Slavkova-umrla 1996. u Njema\u010dkoj, pokopana u Bri\u0161niku, Ana Slavkova- udana za +Ivana \u0160umanovi\u0107a i s obitelji \u017eivi\u00a0 u Gradi\u0107ima kraj Velike Gorice, Ljuba Bo\u0161kova- udana u \u0110akovo, gdje je umrla i pokopana na groblju u Vi\u0161kovcima (kraj \u0110akova) i Iva Rezo \u2013 Jurina- udana u Kutjevo gdje i danas \u017eivi.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Na posebnoj sli\u010dici je i vlasnik sli\u010dica &#8211; va\u0161 \u0106ipa. Priznam kako ja tada nisam bio kopa\u010d \u0161to se vidi po bijelim \u010darapama i urednim hla\u010dama i ko\u0161ulji. Ja sam do\u0161ao malo obi\u0107i kopa\u010de i poslikati.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Krumpiri su sa\u0111eni i va\u0111eni ru\u010dno. Svaka kopa\u010dica\/kopa\u010d &#8216;uzela&#8217; bi jedan red, imala je si\u0107 (kantu) i pa\u017eljivo vadila dragocjene plodove. Pune si\u0107eve se iznosilo na \u010disto\u00a0 i suho mjesto, gdje bi se malo ra\u0161irili i prosu\u0161ili. U na\u0161em slu\u010daju vidi se velika hrpa krumpira koju zadovoljno prebire Bo\u0161ko (Bolin djed). On je krumpire dijelio na tri hrpe: <strong><u>prvu hrpu<\/u> \u010dinili su krumpiri krupni i zdravi za jelo; <u>drugu hrpu<\/u> \u010dilnili bi krumpiri koji se sitni, malo truli, nasje\u010deni . Ova hrpa namijenjena je za prehranu krmadi \u2013svinja. <u>Tre\u0107a hrpa<\/u> bila je odre\u0111ena za sjemenski krumpir. <\/strong>Malo sitiniji i posve zdravi krumpiri \u010duvali bi se i sadili na idu\u0107e prolje\u0107e i donosili dobar urod. <u><\/u><u><\/u><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Kako bi pove\u0107ali prinos plodova\u00a0 svakih 3-4 godine mijenjalo bi se sjeme za sadnju. Mijenjalo bi se sa nekim drugim u selu ili bi se kupovalo\/mijenjalio na pijaci u gradu \/svaki ponedjeljak\/. Sadilo bi se bijele i crvene krumpire. Valjda je tako i danas!<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Svake godine mijenjala se i druga njiva. Svake godine neka druga njiva dobro bi se pognjojila i dublje uzorala. Kako se krumpiri okopavaju i ogr\u0107u kojom prilikom se stalno \u010disti sav korov, to je takva njiva \u2013 <strong>kopa\u010dina<\/strong> idu\u0107e godine donsila obilniji urod. <u><\/u><u><\/u><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Na kraju svaka hrpa bi se pokupila u vri\u0107e i odnosila u posebne trapove, gdje bi se utrapili i \u010duvali do kraja upotrebe ili do sa\u0111enja.<u><\/u><u><\/u><\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Sjetimo se kako je krumpir predragocjena hrana. Od njega se mogu napraviti razna jela, uvijek lako, brzo i jeftino. To je na\u0161em narodu bila osnovna dnevna hrana. Nije puno druga\u010dije ni danas. Svaka ku\u0107a sadila je dosta krumpira: za jelo, za krmad i stoku, za sjeme, pa i za pijacu.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"color: #000000;\">N.B.\u00a0 Na zemlju se nije moglo potu\u017eiti: trebalo je dobro nagnjojiti, dublje uzorati, posaditi, okopati, ogrnuti i plod je bio zagarantiran.<\/span><\/p>\n<div id=\"kad-wp-gallery47\" class=\"kad-wp-gallery kad-light-wp-gallery clearfix kt-gallery-column-3 rowtight\"><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/010.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/010.jpg\" width=\"371\" height=\"303\" alt=\"\" srcset=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/010.jpg 371w, https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/010-350x286.jpg 350w\" sizes=\"(max-width: 371px) 100vw, 371px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><div class=\"tcol-lg-4 tcol-md-4 tcol-sm-4 tcol-xs-6 tcol-ss-12 g_item\"><div class=\"grid_item kad_gallery_fade_in gallery_item\"><a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/iz-cipina-ormara-kopanje-kumpira-2.jpg\" data-rel=\"lightbox\" class=\"lightboxhover\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/iz-cipina-ormara-kopanje-kumpira-2.jpg\" width=\"356\" height=\"257\" alt=\"\" srcset=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/iz-cipina-ormara-kopanje-kumpira-2.jpg 356w, https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-content\/uploads\/2016\/05\/iz-cipina-ormara-kopanje-kumpira-2-350x253.jpg 350w\" sizes=\"(max-width: 356px) 100vw, 356px\" class=\"light-dropshaddow\"\/><\/a><\/div><\/div><\/div>\n<p><span style=\"color: #000000;\">Tekst i foto:<strong> Ante Vukadin &#8211; \u0106ipa<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Slikom smo\u00a0 u jesenskom vremenu. Slika je nastala u drugoj polovici 60-tih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Krumpiri su posa\u0111eni i rasli\u00a0 u Ja\u017evi. Kopa\u010dice su D\u017eanku\u0161e-sve cure: An\u0111a Slavkova- danas \u017eivi u Letki, Iva Slavkova-umrla 1996. u Njema\u010dkoj, pokopana u Bri\u0161niku, &hellip; <a href=\"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/sacuvano-od-zaborava-60-ih-kopanje-vadenje-krumpira\/\">pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":36001,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36000"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=36000"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36000\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":75178,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36000\/revisions\/75178"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/36001"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=36000"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=36000"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=36000"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}