{"id":35215,"date":"2018-09-23T08:09:25","date_gmt":"2018-09-23T06:09:25","guid":{"rendered":"http:\/\/mandino-selo.com\/wp\/?p=35215"},"modified":"2018-09-23T09:13:17","modified_gmt":"2018-09-23T07:13:17","slug":"sacuvano-od-zaborava-cobanovanje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/sacuvano-od-zaborava-cobanovanje\/","title":{"rendered":"SA\u010cUVANO OD ZABORAVA: \u010cobanovanje"},"content":{"rendered":"

Sli\u010dicu sam u\u010dinio jednog kasnog zimskog dana \u0161ezdesetih godina. Vidi se manji broj ovaca koje pripadaju ve\u0107em stadu. Kod ovaca su dvije\u00a0 slu\u017ebene \u010dobanice. Kod njih je do\u0161la jedna susjeda da im ne\u0161to va\u017enoga dojavi ili je do\u0161la odnijeti tek ojanjeno janje ku\u0107i.<\/span><\/p>\n

\u010cobanice su u svojoj slu\u017ebenoj \u2013 zvani\u010dnoj odori : \u010dobanskim biljcima. Biljci su tkani od vune, platno je uvaljano u livanjskim vodama. Od tako debelog, toplog i nepromo\u010divog sukna seoske \u017eene su iskrojile kukuljicu za glavu i dva \u017eepa za ruke. Biljac je \u0161titio od hladno\u0107e , vjetra i od ki\u0161e. Znao je biti te\u017eak kada bi se, nakon duljeg padanja ki\u0161e\u00a0 ‘nalio’ vode. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Te\u0161ko je sa sigurno\u0161\u0107u prepoznati o kojim \u010dobanicama je rije\u010d. Ako je vjerovati vlastitom zapam\u0107enju (u ovom slu\u010daju bi trebalo) radi se o Ru\u017ei Ka\u017eimirovoj (ona je zapravo bila k\u0107erka Markova, Ka\u017eimirova brata. No, narod je tako nazivao tu obitelj: sve je bilo Ka\u017eimirovo: i \u010deljad i ku\u0107e, i blago i njive i sve ostalo. Svi su to prihvatili i uku\u0107ani i seljani i nikomu to nije smetalo.) Druga \u010dobanica je jedna Slavkova k\u0107erka koju je va\u0161 \u0106ipa tada do\u0161ao obi\u0107i.<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Mjesto snimanja je D\u017eanku\u0161i\u0107a bara kod Jurnjeva\u010de. Zimsko je vrijeme i u pozadini se vidi jo\u0161 snijeg. U pozadini slike vide se Joskanovi\u0107a jablanja, a malo lijevo\u00a0 jablani Bajini i Rezini.To je godin\u0161nje doba kada su ovce izlazile na pa\u0161u vi\u0161e radi toga da se ‘prozra\u010de’ i vani su ostajale kratko vrijeme.<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Ve\u0107 sam rekao kako su dvije \u010dobanice zaogrnute \u010dobanskim biljcem \u0161to je bila ‘slu\u017ebena’ \u010dobanska odora. Biti \u010doban \/\u010dobanica\u00a0 i nije bilo lak posao. Posao je smatran va\u017enim i odgovornim. Od malena se obu\u010davalo\u00a0 djecu i pripremalo ih se za ozbiljan \u010dobanluk.<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Po\u010dinjalo je to sa \u010duvanjem jedne ovce sa janjetom u blizini ku\u0107e, ili \u010duvanjem krave koja se treba oteliti ili se otelila, ili je bolesna pa nije mogla i\u0107i na daleke pa\u0161njake po cijeli dan. To malo \u010dobanovanje oko ku\u0107e trajalo je koji sat prije podne, zatim bi se odmaralo u ku\u0107i i opet par sati poslije podne. Tu se stjecalo prvo drgocjeno iskustvo \u2013 prvi korak u \u010dobanluku. Slijede\u0107i napredniji te\u010daj bio je pomagati odraslom \u010dobanu u \u010duvanju janjaca. Nakon toga prelazilo bio se u vi\u0161i te\u010daj: \u010duvanje ovaca. Najprije vlastitih, a onda pove\u0107e stado (vi\u0161e susjeda). Po stjecanju prakse i potvr\u0111ivanja u dobro obavljenoj slu\u017ebi takvom \u010dobanu slijede\u0107e godine povjeravala se du\u017enost \u010duvanja konja. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Na kraju , kao najvi\u0161i stupanj u \u010dobanskoj slu\u017ebi bilo je \u010duvanje goveda. \u010cuvanje goveda bilo je najte\u017ea du\u017enost koja se povjeravala odraslim i iskusnijim \u010dobanima\/\u010dobanicama. Te\u0161ko\u0107a se sastojala u tomu \u0161to su\u00a0 goveda svojeglava i nemirna\u00a0 \/suprotno od ovaca\/. Trebalo ih je tjerati na daleke i velike pa\u0161njake i na pojili\u0161ta. I jedno i drugo bilo je daleko od ku\u0107e. Osobito je bilo te\u0161ko za vrijeme ljeta kada su se goveda obadala. Rastr\u010dala bi se na sve strane, a du\u017enost \u010dobana bila je sve ih dr\u017eati na okupu i na broju. Pored voga trebalo je paziti da ne u\u010dine nikakve \u0161tetu bilo kome i da ne u\u0111u na ‘za\u0107ulano’ \/zabranjeno\/ podru\u010dje\u00a0 kakvih je bilo mnogo. <\/u><\/u><\/span><\/p>\n

Danas bi lako bilo \u010dobanovati: ni\u0161ta nije zagra\u0111eno, ni\u0161ta zabranjeo, ni\u0161ta\u00a0 za\u0107ulano.Va\u0161 \u0106ipa pro\u0161ao je sve stupnjeve u \u010dobanskoj slu\u017ebi. Na kraju svog \u010dobanluka pomagao sam bratu Branku u \u010duvanuju seoske ala\u0161e. Preko ljeta kada nije bilo \u0161kole \u0106ipa je sam \u010duvao seosku ala\u0161u. Priznam kako to i nije bilo ba\u0161 lako ni ugodno. Zamislite dugi, vru\u0107i ljetni dan, a na le\u0111ima u torbi samo komad somuna i bocun vru\u0107e mla\u0107enice. Zvizdan Bo\u017eji upekao, a hlada nigdje.<\/u><\/u><\/span><\/p>\n

 <\/p>\n

Tekst i foto: Ante Vukadin – \u0106ipa<\/strong><\/em><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sli\u010dicu sam u\u010dinio jednog kasnog zimskog dana \u0161ezdesetih godina. Vidi se manji broj ovaca koje pripadaju ve\u0107em stadu. Kod ovaca su dvije\u00a0 slu\u017ebene \u010dobanice. Kod njih je do\u0161la jedna susjeda da im ne\u0161to va\u017enoga dojavi ili je do\u0161la odnijeti tek … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":35216,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35215"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=35215"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35215\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":75591,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/35215\/revisions\/75591"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/35216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=35215"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=35215"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=35215"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}