Mnogi gradovi steknu svoj imid\u017e, originalan i uglavnom zaslu\u017een ne\u010dim, bilo polo\u017eajem, izgledom ili \u017eiteljima. Zenica, srednjebosansko industrijsko sredi\u0161te, u mojim mislima oduvijek mi se pri\u010dinjala maglovitom i vi\u0161e bosanskom i od Sarajeva, i od Doboja, i od Tuzle iako u tom gradu nikada nisam bio pa ne znam odakle mi takve procjene. Samo sam jednom, voze\u0107i se no\u0107nim vlakom od Mostara prema Zagrebu, ugledao svjetla zeni\u010dkih nebodera, sazidanih sredinom sedamdesetih godina za radnike tamo\u0161nje, ogromne \u017eeljezare. Osim te\u0161ke industrije Zenica je poznata po strogom zatvoru, lo\u0161em zraku i solidnom nogometnom klubu imena \u201e\u010celik\u201c.<\/p>\n
Sasvim druk\u010diji od moje predod\u017ebe o gradu kojeg ni kriva ni du\u017ena opisujem na osnovu vlastitih predrasuda, su meni poznati Zeni\u010dani – nimalo tmurni, uglavnom veseli ljudi koji se znaju \u0161aliti na vlastiti ra\u010dun, a ta osobina kazuje o njihovom karakteru puno vi\u0161e nego stotine pri\u010da iz vlastitih ili tu\u0111ih usta.<\/p>\n
No, ne\u0107u sada pri\u010dati ni o Marici, niti o Amiru, mojim klijentima iz spomenutoga grada, koji nekoliko puta godi\u0161nje navrate zbog prijevoda rodnih listova brojne djece i unu\u010dadi ili pak poradi izvoda iz kaznenog registra za nove snahe i zetove pristigle u Austriju iz nekoga od brojnih zeni\u010dkih zaselaka, te obi\u010dno donesu \u0161togod za popiti:<\/p>\n
\u201eZa tebe zemlja\u010de Vukadine, da vidi\u0161 kako prija bosanska \u0161ljiva\u201c <\/em>\u2013 nasmije se Amir dok mu govorim da je imotska loza najbolja rakija na svijetu, no nema Amir pojma o Imotskom, ali to je sasvim druga pri\u010da.<\/p>\n Ovo je pak pripovijetka o troje Zeni\u010dana koje sam upoznao pro\u0161log vikenda \u2013 o Anti, Zehri i Koviljki.<\/p>\n Anto S. je mr\u0161avi Bosanac s tri zuba u gornjoj i \u010detiri u donjoj vilici, jakim rukama, \u0107elavom glavom i novom ko\u017enom jaknom. On je izu\u010deni rudar koji kruh svoj svagda\u0161nji zara\u0111uje rintaju\u0107i u jednom podzemnom kopu \u2013 ima dakle puno posla, a malo para.<\/p>\n Ima Anto i \u017eenu Zehru, i dvoje djece s njom \u2013 trinaestogodi\u0161njeg sina i desetoljetnu k\u0107er. No, unato\u010d niskoj pla\u0107i, uskom stanu i puno obveza Anto ima i ljubavnicu Koviljku \u2013 zvanu Kova.<\/p>\n Koviljka pak osim Ante, kojim raspola\u017ee povremeno, ima biv\u0161eg mu\u017ea i malog sina, za kojeg pla\u0107a alimentaciju \u2013 nakon \u0161to je zbog kra\u0111e odsjedila tri mjeseca s onu stranu re\u0161etaka zeni\u010dka socijalna slu\u017eba oduzela joj je dijete i dodijelila skrbni\u0161tvo ocu.<\/p>\n Sve to je manje-vi\u0161e \u010desta pojava \u2013 ima na ovom svijetu puno slabo pla\u0107enih mu\u017eeva, prevarenih \u017eena i mladih ljubavnica, pa tako i u Zenici.<\/p>\n Antu i Kovu nisam me\u0111utim upoznao ni na ulici, niti u kafi\u0107u, nego u zatvoru. Sa Zehrom sam pri\u010dao telefonom, no o tom-potom.<\/p>\n Prvi na saslu\u0161anje kod istra\u017enog suca stigao je Anto i obradovao se \u010duv\u0161i moj naglasak:<\/p>\n \u201eJesi li i ti Bosanac? Odakle si?\u201c<\/em> \u2013 upitao me prije nego mu je dr\u017eavni slu\u017ebenik po\u010deo postavljati pitanja.<\/p>\n \u201ePola Bosanac, pola Hercegovac, stoposto Duvnjak\u201c<\/em> \u2013 kratko sam uzvratio zemljaku upozoravaju\u0107i ga da sam ja samo pomo\u0107no sredstvo u njegovoj komunikaciji s istra\u017enim sucem, prije nego je Anto po\u010deo lagati kako nije planirao kra\u0111u, da remen za sakrivanje ukradenih majica nosi zbog te\u0161kog ranjavanja u ratu, a da je ure\u0111aj za ometanje alarma na blagajni kupio na buvljaku u Zenici ne znaju\u0107i o \u010demu se radi. Veli da mu je li\u010dio na aparat za brijanje.<\/p>\n Sudac mu je nekoliko puta ponovio da je priznavanje kaznenog djela najva\u017enija olakotna okolnost u slu\u010daju dobivanja kazne, pa je Anto nevoljko priznao kra\u0111u, no ne svoju, nego Kovinu:<\/p>\n \u201eKrenuli smo na put iz Zenice, da se malo odmorim od posla i od djece. Te\u0161ko je raditi k’o rudar. Nisam znao majke mi da Kova krade \u2013 zemlja\u010de prevedi sudiji sve ovako k<\/em>\u2018<\/em>o \u0161to ti ka\u017eem \u2013 ja sam samo htio nekoliko dana provesti s Kovom daleko od \u017eene, negdje gdje me niko ne poznaje pa smo krenuli za Be\u010d. Gadno me je Kova prevarila, nisam im’o pojma da krade majice dok sam ja razgled’o drugu robu. Htio sam haljinu kupiti \u017eeni, da je malo obradujem kad se vratim ku\u0107i\u201c<\/em> \u2013 nije se gasio Anto, da bi me na kraju saslu\u0161avanja zamolio da nazovem njegovu suprugu i ka\u017eem joj gdje se nalazi, te da je nevin i da ona slu\u010dajno ne dolazi u Austriju jer je put skup.<\/p>\n \u201eSamo ne spominji Kovu, molim te zemlja\u010de!\u201c<\/em> \u2013 preklinjao me je mr\u0161avi zeni\u010dki \u0161valer, dok su ga \u010duvari odvodili u \u0107eliju.<\/p>\n Nakon Ante na red je stigla Koviljka. Ona je ranije ve\u0107 osu\u0111ivana, te zna dobro obi\u010daje pred sudom i stoga je odmah sve priznala, znaju\u0107i da \u0107e ako la\u017ee dobiti stro\u017eu kaznu od Ante, jer ona nema nijedne olakotne, a gadnu otegotnu okolnost.<\/p>\n \u201eKrenuli smo iz Zenice u Austriju da ukrademo odje\u0107u koju ja na pijaci prodajem. Nemam posla, nemam para, a moram i alimentaciju za dijete pla\u0107ati. Kupili smo kai\u0161 i ometa\u010d alarma u Zenici i zaputili se do jednog prijatelja u Be\u010du. On nas je odvez<\/em>\u2018<\/em>o u kupovni centar, no tamo su nas odmah uhvatili. Suknje i pantale smo planirali prodati, a majice su bile za mene.\u201c<\/em><\/p>\n \u201eAli majice su mu\u0161ke!\u201c<\/em> \u2013 sumnji\u010davo je predbacio sudac.<\/p>\n \u201eJesu mu\u0161ke su, ali su lijepe i mekane. Njih sam planirala nosati li\u010dno, a ostalo prodati\u201c<\/em> \u2013 nije Kova popu\u0161tala ni kad joj je sudac odmahivanjem rukom signalizirao da je ve\u0107 svejedno tko bi ih nosao, budu\u0107i da su suknje i hla\u010de puno skuplje od majica, no razbu\u0111eni osje\u0107aj pravde bio je ja\u010di od izvjesnosti da joj ni mu\u0161ke krpe na velikim grudima ne\u0107e puno pomo\u0107i.<\/p>\n Anto i Kova odvedeni su u \u0107elije na razli\u010ditim katovima, da se ne bi posva\u0111ali okrivljuju\u0107i jedno drugo ili do\u0161li na druge, gre\u0161nije ideje, a istra\u017eni sudac i ja krenuli smo do ureda, odakle sam nazvao Antinu Zehru, htiju\u0107i \u017eeni objasniti gdje joj se nalazi mu\u017e, te kada mu mo\u017ee do\u0107i u posjet, no nisam uspio puno toga saop\u0107iti, jer je ona skoro poludjela vi\u010du\u0107i u slu\u0161alicu:<\/p>\n \u201eZnala sam! S kom\u0161inicom Kovom, raspu\u0161tenicom jednom, je opet pobjeg<\/em>\u2018<\/em>o. Ubi\u0107u ga \u010dim do\u0111e ‘vamo, reci mu tako! Nek se na vra\u0107a u Zenicu. Nek dobije sto godina zatvora. I ja \u0107u ga tu\u017eiti ovdje u Bosni \u010dim ga puste! I njega i onu sisatu kurvu \u0107u tu\u017eiti!\u201c<\/em><\/p>\n Ne bi Zehra prestala do dana dana\u0161njega psovati i vikati na mene, a ja se nisam usu\u0111ivao ni pisnuti, nego sam tiho, da me slu\u010dajno ne vidi kroz telefonsku \u017eicu, polo\u017eio slu\u0161alicu nakon \u0161to sam jo\u0161 jednom ponovio adresu zatvora i vrijeme posjeta.<\/p>\n Zehra je nastavila vikati, no to su morali slu\u0161ati njeni susjedi i kom\u0161ije u nekom rudarskom naselju u Zenici.<\/p>\n Ja sam se vratio svojoj \u017eenici sretan da imam samo nju, raduju\u0107i se kavi na balkonu i zara\u0111enom novcu.<\/p>\n Za vikend se naime pla\u0107a dodatak od pedeset posto.<\/p>\n <\/p>\n Tekst: Blago Vukadin<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mnogi gradovi steknu svoj imid\u017e, originalan i uglavnom zaslu\u017een ne\u010dim, bilo polo\u017eajem, izgledom ili \u017eiteljima. Zenica, srednjebosansko industrijsko sredi\u0161te, u mojim mislima oduvijek mi se pri\u010dinjala maglovitom i vi\u0161e bosanskom i od Sarajeva, i od Doboja, i od Tuzle iako … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":34197,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34196"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=34196"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34196\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34198,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/34196\/revisions\/34198"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/34197"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=34196"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=34196"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=34196"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}