Neobi\u010dnu kartu polegao sam na kuhinjski stol i zaboravio na nju do jutra.<\/p>\n
Umjesto mirisom kave, kao \u0161to smo se prilikom sklapanja braka dogovorili da \u0107e biti do kraja na\u0161ih \u017eivota i \u010dega se uglavnom pridr\u017eavamo, Tanja me je probudila uzbu\u0111enim glasom.<\/p>\n
\u201eOvo jo\u0161 nisam vidjela!\u201c<\/em> \u2013 povikala je halapljivo otvaraju\u0107i stari, \u017eu\u0107kasti smotuljak.<\/p>\n \u201e\u0160to nisi vidjela? Da susjeda mu\u017eu pravi kavu za doru\u010dak?\u201c<\/em>– upitao sam prevr\u0107u\u0107i se na lijevu stranu.<\/p>\n \u201eDi\u017ei se i pogledaj ovo!\u201c<\/em> \u2013 o\u0161trim glasom mi je zapovijedila \u017eena, te nije bilo druge nego da se pokre\u0107em shvativ\u0161i kako od dopunskih deset minuta istezanja u praznom krevetu ne\u0107e biti ni\u0161ta.<\/p>\n Pokazala mi je Tanja kartu koju sam dan ranije dobio od Helge. Prepoznao sam nepostoje\u0107i otok kojega je netko tamo nacrtao, mo\u017eda iz dosade ili da pospane ljude goni iz postelje, neki bezveznjakovi\u0107 uglavnom. Odmah sam posumnjao na slovensku tajnu slu\u017ebu, pretpostavaljaju\u0107i da su ga izmislili i bez odgode uknji\u017eili na zemlji\u0161nom uredu u Kopru kao vlasni\u0161tvo nekog Janeza, pa sad kad gube spor pred me\u0111unarodnim sudom falsificiraju i otoke.<\/p>\n Tanja je moju sumnju odbila kao neosnovanu, pokazuju\u0107i uspani\u010deno prstom na godinu tiskanja karte \u2013 2116.<\/p>\n \u201ePreko no\u0107i smo ostarjeli za sto godina!\u201c-<\/em> skoro je zaplakala moja \u017eena, no utje\u0161io sam je nekoliko puta zaredom ponovljenom tvrdnjom da je i dalje lijepa, mila, draga i jo\u0161 uvijek mla\u0111a od mene.<\/p>\n Napomenuv\u0161i da se radi o o\u010ditoj zabuni pri tiskanju godine, pokazao sam joj po meni va\u017eniji misterij \u2013 veliki bijeli i mali zeleni otok u Savudrijskoj vali. Zaneseni radoznalo\u0161\u0107u odmah smo se dogovorili da prije podne uop\u0107e ne\u0107emo i\u0107i u Pore\u010d sre\u0111ivati isprave oko novoizniklog poreza, nego \u0107emo krenuti prema Umagu, kojega na neobi\u010dnoj karti tako\u0111er nije bilo, i dalje obalom, do ku\u0107e na osami u kojoj ljetuju na\u0161i prijatelji Martin i Marta, a odakle bi se morao pru\u017eati nesmetan pogled na nepoznate, nove otoke.<\/p>\n Tako smo i u\u010dinili. Kao djeca kad otkriju nepoznatu pe\u0107inu na mandoseljskoj gredi zaputili smo se obalnom cestom prema sjeveru, odakle je u na\u0161em pravcu pirio lagani povjetarac nose\u0107i u sebi neugodni miris trule\u017ei, na\u0161to sam unato\u010d sun\u010danom, lijepom danu zatvorio sve prozore u vozilu i isklju\u010dio dovod zraka.<\/p>\n Smrad je ipak prodirao kroz kojekakve rupice u armaturi, te smo za\u010depili nosove tra\u017ee\u0107i ku\u0107u na osami.<\/p>\n Prijatelje smo zatekli u vrtu. Ve\u0107 su se bili navikli na neugodni miris i o\u010dito im on nije smetao kao nama, pa su nas \u010dak pozvali da popijemo kavu u hladu visokih \u010dempresa i debelih palmi.<\/p>\n Nakon prvih gutljaja smo i mi postali imuni na miris u zraku, dok nam je Marta, sr\u010du\u0107i kavu, po\u010dela pri\u010dati:<\/p>\n \u201eSmrad koji ste na po\u010detku osjetili dolazi od velikog otoka, od Otoka sme\u0107a, tako mu je ime. Tamo komunalna poduze\u0107a iz okolnih gradova s hrvatske i slovenske strane granice, odla\u017eu otpad, pa je tijekom zadnjih desetak godina nastao veliki otok, bijel pri vrhu budu\u0107i da sve silne vre\u0107ice, krpice, jela, odje\u0107a, konzerve i papiri\u0107i tijekom ljeta izblijede. Kad zapu\u0161e vjetar kao danas, onda se \u0161iri zadah trule\u017ei, no osjetila se na njega brzo priviknu. Zato je voda ovdje bistra i puna svakojakih riba, pa nam agresivni miris i ne smeta, te se kad vjetar prestane puhati idemo kupati. Osim u vrijeme utrke zatvorenika, onda je kupa\u010dima zabranjeno u\u0107i u more.\u201c<\/em><\/p>\n \u201eKakva utrka zatvorenika?\u201c \u2013<\/em> po\u010dela se je Tanja zanimati za neobi\u010dni kraj i obi\u010daje koji ni u jednom prospektu nisu opisani.<\/p>\n \u201eMali otok \u2013 zove se Otok zatvorenika \u2013 nastao je ranije od velikoga, no budu\u0107i da oko njega kru\u017ee dvije podvodne struje, prestali su prije puno godina tamo odlagati otpad i po\u010deli s izgradnjom velikoga otoka. U me\u0111uvremenu je na Otoku zatvorenika izniklo \u017ebunje, \u010dak su se i gu\u0161teri naselili, pa su nadle\u017ena ministarstva obadvije dr\u017eave na njemu ozidala zatvor\u201c, <\/em>slu\u0161ali smo nesvakida\u0161nju pri\u010du, saznav\u0161i tako da se svakoga dana to\u010dno u podne, kad turisti i mje\u0161tani obalnih naselja izbjegavaju sunce, odr\u017eava utrka zatvorenika.<\/p>\n Sudionici utrke \u010dekaju na obali maloga otoka da do\u0111u na red.<\/p>\n Prvoga od njih stra\u017eari motornim \u010damcem voze do ve\u0107ega otoka, ostave ga u dubokom zaljevu, odakle zatvorenik mora doplivati do obale, popeti se na najvi\u0161i bijeli vrh i s jedinog tamo\u0161njeg \u017ebuna otkinuti zeleni list, prona\u0107i potom put nazad do zaljeva, ukrcati se na drveni \u010damac i po\u010deti s veslanjem u pravcu obale istarskog poluotoka. \u010cim \u010damac isplovi na otvoreno iz pravca Otoka zatvorenika na velikom splavu, povr\u0161ine omanjeg putni\u010dkog broda, prate ga stra\u017eari i nastoje i \u010damac, i \u010dovjeka u njemu priklije\u0161titi uz stjenovitu obalu.<\/p>\n Ako im to po\u0111e za rukom, izmoreni \u010dovjek se utopi jer su pravila takva, a ako je pak spretan i sretan on se izvu\u010de iz zamke, popne se na kliski splav i sjedne na mahovinu izraslu me\u0111u daskama. U tom slu\u010daju on je pobijedio i pu\u0161ta ga se sa splava, naglava\u010dke sko\u010di u more i nitko osim obalnih stijena ne smije ga ometati na putu do slobode.<\/p>\n Pri\u010da o utrci zatvorenika djelovala je napeto, u\u017eivio sam se u nju i po\u010deo se radovati spektaklu, no Tanja me je svojim pitanjem omela:<\/p>\n \u201eTko su ti zatvorenici?\u201c<\/em><\/p>\n \u201eTo su izbjeglice. Ima ih previ\u0161e, uglavnom su mu\u0161karci, pa dr\u017eave ne znaju \u0161to bi s njima. No kako bi se slu\u017ebeni organi pridr\u017eavali zakona o pravima ljudi, mora se svakome pru\u017eiti prilika za pre\u017eivljavanje, koju pak zbog dimenzija prora\u010duna ne mogu svi dobiti, pa su ministri unutarnjih poslova tako odlu\u010dili. Korist je vi\u0161estruka \u2013 puno nepotrebnih ljudi se utopi, a oni koji uspiju natprosje\u010dno su sposobni, te im svakako treba pru\u017eiti priliku za integraciju u na\u0161e dru\u0161tvo.\u201c<\/em><\/p>\n \u201eNe\u0161to si zaboravila napomenuti\u201c<\/em> \u2013 ubacio se u Martino izlaganje njen mu\u017e Martin \u2013 \u201eTuristi koji to \u017eele mogu pomo\u0107i zatvorenicima i umiriti svoju savjest tako \u0161to mahnu stra\u017earima \u010dim oni ispuste zatvorenika u zaljevu. Dr\u017eavni slu\u017ebenici naivce odvezu do Otoka sme\u0107a na kojem se oni tako\u0111er penju na najvi\u0161i vrh, ubiru list sa \u017ebuna i trkom se zapu\u0107uju do drvenoga \u010damca u zaljevu. U \u010damcu su tri vesla, pa mogu utroje poku\u0161ati pobje\u0107i stra\u017earskom splavu. Rizik je dodu\u0161e velik, ali je utoliko zabavnije za promatra\u010de s obale.\u201c <\/em><\/p>\n <\/p>\n (nastavlja se)<\/em><\/p>\n \n Tekst: Blago Vukadin<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Neobi\u010dnu kartu polegao sam na kuhinjski stol i zaboravio na nju do jutra. Umjesto mirisom kave, kao \u0161to smo se prilikom sklapanja braka dogovorili da \u0107e biti do kraja na\u0161ih \u017eivota i \u010dega se uglavnom pridr\u017eavamo, Tanja me je probudila … pro\u010ditajte vi\u0161e<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":31,"featured_media":31622,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"kt_blocks_editor_width":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31621"}],"collection":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/31"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=31621"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31621\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31623,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/31621\/revisions\/31623"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media\/31622"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=31621"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=31621"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/mandino-selo.com\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=31621"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}